Igrom slučaja (ili ipak ozbiljnih namjera u temelju kojih leži obrazovanje) povremeno s Lucijom boravim u Kopru. Kopar zapravo ne poznajemo po previše spektakularnih stvari - iako je (nekada bio s obzirom na razliku) konkurencija Rijeci u lučko-tranzitnim djelatnostima u njega nemamo previše razloga odlaziti osim ako nam je stalo do turističke vožnje zapadnom obale Istre, obilaska venecijanskih gradića koji su bili osnova mletačke trgovine, plovidbe, nabavke galijota (!) ili pak najpragmatičnijeg suvremenog razloga - traženja modela kojih kod nas nema na sniženju u H&M-u... 

I dok strpljivo čekam ne bi li Lucija obavila sve koparske obveze u rukama mi se na putovanju nađe i pokoja dobra knjiga...

Ovaj put, a to je bilo baš neradnog četvrtka 8.10., tu funkciju je ispunio Stripaš iz sjene, knjiga posvećena radu i djelu Mladena Bjažića. Ime gospodina Bjažića mi nije bilo nepoznato, prvenstveno zbog SF romana napisanih u tandemu sa Zvonimirom Furtingerom. No što je Bjažić još radio i zašto je doista važan nije mi bilo potpuno jasno do čitanja ove knjige...

Riječ je zapravo jednom od ljudi koji je uopće omogućio pojavu i život stripa u komunističkoj Hrvatskoj! Možda pretjerujemo ako tako kažemo, ali ne previše... Kao urednik dječjih i omladinskih listova stvorio je prostor (uvjetne) kreativne slobode i čak izborio budžete za stvaranje domaćih stripova. Uf, velike li stvari, pomislit ćemo. Da, 2015. godine možemo tako pomisliti... No 1949. godine situacija je bila potpuno drugačija - strip je proglašavan kapitalističkim smećem, neprijateljskom štampom, trovačem djece... Da, sve je to taj opasni strip koji danas uvodimo u lektire, smatramo umjetnošću i sl... 

Kroz ovo djelo možemo lijepo pratiti kakvo je to vrijeme bilo, što je sve trebalo proći ne bi li se ostvarilo nešto kreativno kao strip. Meni pak, valjda i zbog osobnih preferencija, najvažnije je bilo saznati kakav je Bjažić bio urednik i kakvim su ga doživljavali kolege. O njemu tako u knjizi mišljenje ostavljaju imena koja danas smatramo klasicima hrvatske kulture stripa, a pedesetih su to pretežno bili tek mladi strip crtači i scenaristi koji nisu ni slutili što je pred njima...

Uglavnom, knjiga o Bjažiću je priča o čovjeku koji je i sam bio kreativac (sjajan scenarist prije svega!), ali koji je stvarao uvjete i smjerove za ostale ne bi li se ostvarili u području svojih kreativnih interesa. Ponijeti stoga sa sobom ako slučajno idete u Kopar. Ili neko slično mjesto. 

Zato - upalimo svjetlo - maknimo sjenu sa Stripaša iz sjene

Fotografije: Naslovnica Plavog vjesnika, jednog od listova u čijem je pokretanju i uređivanju Bjažić sudjelovao.