Pročitala sam jednom da oni koji nikada nisu čitali Tolkienove romane žive u rudniku. Jesam. Ja sam rudarska klasa i sramim se. Ali ti patuljci, vilenjaci, čudna bića, totalni su mi stranci.

Gospodar prstenova Ljubičin je odabir ovoga ponedjeljka, jer naša Ljubica sigurno ne rudari. U izmišljenom svijetu Međuzemlja, stvorena je savršena priča o prijateljstvu, vjeri, tradiciji, borbi između dobra i zla, besmrtnoj ljubavi među ljudima i zajedništvu. Ovo je priča koja veliča klasične ideale i diže svoje junake kada nose grijeh svijeta (prsten) zbog, naravno, dobrobiti drugih. Protiv zla se bore zajedništvom, a osjećaj radosti živi i u njihovim pjesmama, njihovoj hrani, odanosti, dužnosti i domoljublju.
O Tolkienu je mnogo toga izrečeno i napisano, složile su se kolegice. Jedni ga ljube, jedni izbjegavaju, a jedni obožavaju. Frodo, Bilbo, Gandalf, Aragorn... tko bi ih sve pohvatao, ostavljam vama da krenete u lov.

Pripremite se, pred vama je puno, puno stranica.
Ja bar zasad, ne bih. 

Donatella je pročitala novu knjigu Divna propast. A propast su brucošica Abby i stariji student Travis. Abby je pristojna djevojka, Travis je zločesti dečko. Iza pristojne djevojke stoje kockarski dugovi i mračna povijest, iza zločestog dečka stoji najveći zavodnik i noćni borac. Sve u svemu Donatellu roman nije oduševio.

Ma tko bi zaboga poželio dečka koji u obližnjoj sobi vodi ljubav s čak dvije djevojke?!
Ali priča sa Sardinije, e to je nešto sasvim drugo. Michela Murgia donosi nam roman Accabadora. Tzia Bonaria, stara krojačica, dobila je fillus de anima - dijete duše, djevojčicu Mariju. Jer običaj je udomiti četvrto dijete siromašne obitelji. Bonaria živi osamljeno, odjevena je u crno, noću izlazi i oko nje se širi tajanstvena aura straha. Jer ona je anđeo milosrđa. Ona je ona koja okončava. Ona pomaže da lakše umru. Accabadora. Marija odrasta i shvaća što Tzia Bonaria čini. Počinje razmišljati kao ona i ne osuđuje čin, ne osuđuje Tziu, već ponizno prihvaća smrt.
Opisi Sardinije, način života, odnosi u obitelji i suptilno prenesen čin eutanazije.
Sugestivno, zahtjevno, misaono štivo. Svi smo se složili. Vrijedi pročitati. 

Jutros se našoj gomilici pridružila Jelena. Je li zbog kave ili zbog nesanice, pitat ćemo nakon priče.
Žena koja je legla u krevet na godinu dana - Sue Townsend. Autorica je svima znana po Adrianu Moleu i njegovom burnom pubertetskom životu.
Ali ovdje je riječ o sredovječnoj ženi, knjižničarki, majci blizanaca i prevarenoj supruzi. Nakon odlaska blizanaca na studij, Eva legne u krevet i prestaje biti žena kakvu svi žele vidjeti. Više ne želi ustati. Ni pod dodirivati. Želi imati vremena za sebe i razmišljanje.
Naravno da sve to nije tako jednostavno. Uzburka se obitelj, prijatelji, a neznanci joj počinju parkirati pred kućom. Eva je za njih čudo. Vidovnjakinja, svetica, medijska ličnost.
I što se naposljetku dogodi?
Potpuno atrofiranih mišića, nesposobnu za hod, Evu iznose iz stana. A htjela je samo na neko vrijeme pobjeći od svakodnevice.
Jeleni se knjiga nije svidjela. Prepuno patetike, a premalo humora. Šteta, Townsendica me je znala dobro nasmijati.

Odlučila sam jutros zainteresirati kolegice za jedan song. Alabama song, Gillesa Leroya.

U sjeni Francisa Scotta Fitzgeralda, slavnog pisca, njegova je supruga Zelda. Za nju se govorilo da je bila psihički nestabilna i histerična žena, žena sklona alkoholu i izvanbračnim izletima. Iz romana, napisanog kombinacijom biografije i fikcije, saznajemo da je istina posve drugačija. Zelda je bila talentirana spisateljica, slikarica, plesačica, izuzetno emotivna i slobodoumna žena. Njezine talente gušili su suprugova ljubomora i vrijeme u kojem je živjela, jer teško je bilo doći do izražaja u svijetu skrojenom po muškoj mjeri. Brak između ovo dvoje ljudi zapravo je bio sukob dviju ambicija. Ovo je priča o ženi i strasti, slavi, ludilu i siromaštvu.

...Ja sam Zelda Sayre, kći suca, unuka guvernera...

Ova ponosna izjava klizi poput lajtmotiva, ali i gubi svoju moć kao što i Zelda malo pomalo postaje svoja sjena.

Scott umire mlad. Nedugo nakon njega, u švicarskoj umobolnici, odlazi i Zelda, ali za njima ostaju njihova velika djela. 

Roman je 2007. god dobio prestižnu Goncourtovu nagradu. Zasluženo.