Slušajući ispovijesti svojih pacijentica glavna junakinja uspoređuje se s njima, vrti film unatrag i prisjeća se svoga djetinjstva i mladalaštva, stvari koje je napravila a nije trebala, kao i onih koje je mogla i trebala napraviti, ali nije za to imala snage ni hrabrosti. Ima li ih sada?

Malo je romana u kojima autor pred publikom skida sve sa sebe, ali doslovno sve. Gdje guli meso s kostiju, odbacuje i sebe samog kako bi analizirao trenutnog sebe i sve varijante mogućeg sebe koje se nisu dogodile.

Mogla sam to biti ja takav je roman, dubok, snažan, dirljiv, potresan, velik...

Izdvajam neke citate koji su mi posebno dojmljivi:

"U posezanju za slobodom uvijek netko strada."

"U okviru vjetrobranskog stakla plavilo se nebo, kao da je plava boja tek toga jutra uvedena u svijet."

"Sve je moralo biti različito, podignuto bar malo iznad tla i iznad stvarnosti, gdje smo lebdjeli u međusobnoj ovisnosti o toj razmjeni rečenica koje su putovale vlakovima, avionima, kombijima, nedokučivim poštanskim kanalima koje sam zamišljala od trenutka kad bih pismo odnijela na poštu, od trenutka kad bih počela iščekivati njegovo."

"Kad iz života oduzmete višak stvari i višak materijalnih očekivanja, ostane samo ono bitno – ono što vas iznutra ispunjava. E to je ono što smo imali, tada kad nismo imali ništa."

"Kad prestaneš idealizirati osjećaj da ti se događa nešto novo i drukčije, preljub postane prozaičan koliko i regularni život."

"Kad bismo računali na to da onih koje volimo više neće biti, drukčije bismo tretirali sadašnjost. Sa smrću na umu život bi sadržavao više nezaboravnoga."

"Meni je pismo cijeli život nosilo značenje lista koji spaja ljude, a sad sam pred sobom imala pismo koje razdvaja jer otpisuje čovjeka. Otpušta ga, ali ga zapravo otpisuje. To pismo nosi poruku: Idite kući, mi vam više ne možemo pomoći. Nitko vam ne može pomoći. Otpuštamo vas iz bolnice, otpuštamo vas iz života. Još malo, i više nećete sudjelovati u svijetu u kojem borave preživjeli. Papir s takvom porukom ne bi se nikako smio zvati pismom."

"Katkad bih samo osluškivala u sebi male, tihe senzacije još neispisanih rečenica."

"Ja stvorim odnos i s nekim tko se vozi iza mene dulje od deset minuta, s nekim koga poznajem samo iz retrovizora."