Nevjerojatna je količina lijepih emocija koje ćete osjetiti čitajući kako se autistični Marcelo snalazi u "stvarnome svijetu". Cijelo vrijeme tijekom čitanja nije mi se skidao osmjeh s lica. A bilo je i suza. Mada mene nije osobito teško rasplakati. Kako god, na ovu slatku priču nećete ostati ravnodušni. Nema šanse!

Rutina. Kad god čujem tu riječ, pomislim na rutu koja nije potpuna ruta, nego samo rutica. Pitam se imam li tremu zbog promjene svih mojih rutica ili sam samo još kivan što me sile da radim nešto što ne volim.

Ovo je priča o odrastanju, rušenju ideala, borbi s vlastitim strahovima, donošenju važnih životnih odluka, moralnosti sustava vrijednosti našeg "stvarnog svijeta", ali i snazi neprilagođenog pojedinca.

Napor koji zahtijeva uljudan razgovor iz mene cijedi i zadnju kap sreće.

Lijepo je gledati Marcela kako vodi najtežu borbu od svih, onu sa samim sobom.

Marcelo će vas podsjetiti da stvari nisu tako komplicirane koliko ih mi namjerno takvima činimo, a s ciljem izbjegavanja odgovornosti za donošenje vlastitih teških odluka, kao i na to da se za svoj integritet isplati boriti. 

Uostalom, što nam na kraju dana uopće preostaje?

Na neki način, čudnovate ulice samo su odraz mojih misli. Čini mi se savršeno prirodnim da se izgubim vani kad sam izgubljen iznutra. Nigdje nikakva smjerokaza.

Almir Maslić