...stisnute škure dok vani sve pada u nesvijest. Jer u svojoj se sobi možeš smijati uz nju kako i koliko želiš.

Naravno, pod uvjetom da si tinejdžer. Aktualni ili onaj zarobljen u tijelu odrasla čovjeka.

Zadovoljavaš li osnovne uvjete, uzmi ovu knjigu kao slatki ljetni napitak. Pitko i slatko. Kombinacija romana i crtanog romana.

Glavni lik je Lik. Tipično zbunjeni tinejdžer s problemima koji dolaze u paketu tih godina – prištići, cure, prvi poljupci, neugodna iskustva, razbijeni Citroeni (šifrirani problem). Pored svega što bi došlo već i samo od sebe, Liku se događa i poluobitelj. Njegova se obitelj raspolavlja, a na polovicu u kojoj on ostaje lijepi se uskoro nova polovica – tatina partnerica s kćerkom njegovih godina. U kući je zabavno, do te mjere da ponekad zabava i kroz zatvorena vrata izlazi van.

„Što radiš unutra?“

(…) „Gradim mali akcelerator“, rekao sam dok sam stajao u pjeni koja je sada bila u visini mojih bradavica.

„Pojavila se pjena ovdje na tepihu.“

Uf. Pokušao sam dati neko objašnjenje. „To je ono što moj akcelerator radi“, rekao sam ozbiljno. „Ubrzava čestice pjene.“

„Jesi li dirao moju pjenušavu kupku?“

„Samo mrvicu.“

„Zašto onda curi ispod vrata?“

Lik iz užitka crta stripove i taj užitak nas prati kroz priču. Ljubav prema stripu naslijedio je od tate. Tatu je, pak, ljubav prema stripu stajala braka.

„Martin je muškarac, Simone“, rekla je, „a ne kao tvoj otac.“

(…) Što je time mislila? (…) Je li mi željela reći štogod? Je li moj otac potajno bio transvestit? To bi moglo biti zanimljivo. (…)

„Ali, mama, mislio sam da tata jest muškarac.“

„Simone, on čita stripove.“

„Mama, to nisu stripovi. To su klasici.“

„Simone, knjiga Velika očekivanja je klasik, kao i Otok s blagom. Silver Surfer i Batman su stripovi.“

Isti stav prema stripu ima i tatina sljedeća partnerica. Naredila mu je da sve svoje stripove pospremi na tavan. Lik bi rado pobjegao od kuće, ali zbog ovih incidenata oko stripa osjeća da je tati potreban. Da tatu razumije jedino on.

U zapletu Simonova života (tako se, naime, zove Lik) (a mogao bi se komotno zvati i Franko ili Filip) nalaze se (Na)Tasha (netom doseljena „sestra“), Delfine (cura koja ga je htjela kad ga druge nisu) i Sky (nova cura u razredu i njegova Sudbina. Ona postaje superjunakinja njegovog strip-serijala koji anonimno izlazi u školskim novinama, u nastavcima). U sjeni tog zapleta odvija se smotana svakodnevica Simona i njegovog najboljeg prijatelja Petea u kojoj, nakon jednog inspirativnog dokumentarca o dr. Samuelu Johnsonu odgledanog na nastavi, u posebnim prigodama koriste poklik „Poričem to!“. Poriču sve i svašta, obično ono što im ne ide u prilog. To izaziva salve smijeha njih dvojice i nas, čitatelja.

Najgori romani za tinejdžere su oni čiji se autori trude biti duhoviti, a nisu. Jeremy Strong se ne trudi. I zato je ovaj roman dobar. Jer je humor autentičan. Strongova snaga je njegovo tinejdžerstvo i njegov luckasti um. S gomilom digresija. U uvodu kaže da je po narudžbi nekih tinejdžera čitatelja napisao knjigu za dečke. Dečko u meni silno se zabavljao čitajući.

(Kažu da nisam dečko. Kažu da nisam tinejdžer. Poričem to!)

Zaključao sam vrata, okrenuo se i čekao da se kada napuni. Pogledom sam lutao po prostoriji. Iznenadio sam se koliko su stvari te žene donijele sa sobom. Kada smo tata i ja bili sami, koristili smo samo sapun i šampon. I to je to. Sapun i šampon. Sada je kupaonica bila prepuna pjenušavih kupki, gelova za tuširanje, kremica, balzama, losiona i samo nebo zna čega sve još. Imao sam dojam da se sve proizvodi samo od sebe. Ili su se možda sve te bočice noću tajno sastajale i proizvodile male bočice koje su odrastale tijekom dana dok nisu postale velike, odrasle bočice, zatim su one činile isto i kupaonica je polako postala zakrčena brojnim bočicama u sto raznih boja i mirisa. Ludo!

Jeremy Strong imao je problema tijekom odrastanja jer je previše izmišljao. Danas je za to plaćen.

Ima zabavnu web stranicu, posjeti je.

Pronađi Lika na našim policama.