Spretno ispleten patchwork o malome gradu o kojem priču doznajemo iz uglova lepeze međusobno isprepletenih likova. Priču o malim spačkama i velikim pljačkama. O malim životima i velikim promašajima.

Radnja se odvija u slavonskom gradiću, no mogla bi biti smještena bilo gdje. Ipak, specifičnost beznađa koje izviruje iz redaka i između njih nekako suzuje prostor uz koji se može vezati radnja ove zbirke priča koja je možda ipak u neku ruku roman. U kojem svaka sljedeća priča suptilno proizlazi iz prethodne. U kojem sporedni likovi iz jedne priče tiho preuzimaju kormilo i voze sljedeću priču u svome pravcu. Čitatelj se osjeća poput voajera dok vođen za ruku zaviruje kroz prozore domova, prebire po posteljini, podiže poklopce lonaca, prati niz ulicu, budi se zajedno s likovima u dva sata noću i ispija s njima viski na balkonu. Baca oko u stan preko puta. Čitatelj je najbolje informirana karika ovog lanca, on jedini saznaje sve male tajne, grješne misli i nečasne navike svih sugrađana. No više od toga, on ulazi korak dublje, igra se njihovim mislima, stavovima, strahovima i dvojbama. Ostaje mu na kraju samo oprati ruke od svega, ali, gle nezgode, odjednom zajedno s likovima, žiteljima ovog gradića, ostaje bez vode. I tu se konačno, kao ribe na suhom, raspliću mnoge priče.

Nikada nisam čuo da torte padaju s neba, ali kažu da se poklonjenom konju ne gleda u zube. Ne znam kada sam zadnji put probao tortu. Pogledao sam oko sebe i kako ulična svjetla nisu bila previše jaka, sagnuo sam se i zgrabio malo u ruku. Onda sam čučnuo i zagrabio još malo. Nisam čuo korake, ali ispred mene se našao par ulaštenih cipela.

„Što radiš? Diži se“, rekle su cipele. Pogledao sam gore, a iznad mene je stajao policajac. Izgledao je uzrujano.

Knjige u Biblioteci Periskop Robert Perišić bira za nas. Traga za talentiranim mlađim piscima hrvatske proze i Ivu Hlavač izabrao je s tim razlogom.

Zanimljiv detalj iz Ivine biografije raspliće i naše slutnje oko ovog rukopisa. Iva koketira s poezijom i taj se trag provlači i ovom zbirkom. Ne samo u stihovima drugih pjesnika koje citira u uvodu svojih priča, već mjestimično isplivava i u njenom izričaju. I naslovima priča.

Gospodin nitko, Svi oni koji sam mogao biti, Bogu je ponestalo zvukova, Nitko, tamo vani, nije znao što se događa. Detalj više za preporuku.

Pronađite Svi smo dobro na našim policama.