Ekofeminizam ili ekološki feminizam pokret je koji objedinjuje feminizam i zaštitu okoliša/ekologiju, a termin je 1974. skovao francuski feminist Françoise d’Eaubonne. Jedna od urednica novog Zbornika Ekofeminizam: između ženskih i zelenih studija (Durieux, 2020.) jest Suzana Marjanić, urednica, autorica i znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i  folkloristiku u Zagrebu. Marjanić pamtimo i kao dugogodišnju autoricu ugašenog Zareza, a članica je i uredništva časopisa Treća: časopis Centra za ženske studije. Drugi je urednik zbornika Goran Đurđević, mag. povijesti i arheologije koji je uredio i web stranicu, buduću platformu o ekofeminizmu u jugoistočnoj Europi, a pokretač je serije predavanja i radionica na temu.

Zbornik Ekofeminizam: između ženskih i zelenih studija sastoji se od tekstova iz područja humanističkih i društvenih znanosti i umjetnosti. U radovima se analizira ekofeminizam na području Hrvatske i jugoistočne Europe.

"Ekofeminizam kao kolaž aktivističkog djelovanja, političkog angažmana, znanstvene i teorijske niše istraživanja te svjetonazora kao načina življenja, svoje početke ima sedamdesetih godina 20. stoljeća da bi ekspandirao u osamdesetim i devedesetim godinama, šireći svoje djelovanje u više pravaca – povezivanje roda i rada, uključivanje žena Trećeg svijeta, kritika kapitalističkog sustava, odmak od tradicionalnih religija, otvaranje k marksističkim i socijalističkim idejama, poveznice i razmimoilaženja s konceptima matrijarhata, spiritualnost i dubinska ekologija.

Tijekom devedesetih i dvijetisućitih, ekofeminizam ulazi u područje jugoistočne Europe, u Hrvatskoj kroz akademski i aktivistički rad Karmen Ratković, Vesne Teršelič, Branke Galić, Marije Geiger Zeman, Mirele Holy, Ivanke Buzov, Matrine Topić, Lade Čale Feldman, Hrvoja Jurića, Suzane Marjanić (...)

Vrhunac akademskog i publicističkog ekofeminizma, što se tiče domaće ekofem-scene, čine dva broja časopisa Treća (broj iz 2000. i broj iz 2008.) u izdanju Centra za ženske studije u Zagrebu, časopis Kruh i ruže (broj 30, 2006.) u izdanju Ženske infoteke, knjiga Mitski aspekti ekofeminizma (2007.) Mirele Holy, i knjiga Kulturalni ekofeminizam : simboličke i spiritualne veze žene i prirode (2006.) Marije Geiger Zeman, te šire što se tiče regije – zbornik radova Ekofeminizam: nova politička odgovornost, 2012." (iz Predgovora zbornika Ekofeminizam: između ženskih i zelenih studija, G. Đurđević i S. Marjanić, str. 9./10.)

"(...) Koliko se zaista ekofeminizam može primjenjivati u vlastitoj okolini, kući, zajednici, na radnom mjestu, te koliko su takve male poruke iznimno važne, pišu Martina Topić, Neda Radulović, Dijana Didulica, Natalija Iva Stepanović, Jana Ažić, Snježana Klopotan i Goran Đurđević. (...) Umjetničke ostvaraje u formi pjesama koji tematiziraju ekofeminizam i pojedine aspekte ovog teorijskog okvira i aktivističkog pokreta oživotvorili su u svojim poetskim radovima Luka Antić, Monika Herceg, Lana Bojanić, Lara Mitraković, Martina Lončar, Mirjana Miljković i Dubravka Đurić." (iz Uvodnika zbornika Ekofeminizam: između ženskih i zelenih studija, G. Đurđević, str. 16.)

Čitajte na temu ekofeminizma u Gradskoj knjižnici Rijeka:

  • Treća, časopis, 2000. i 2008. (SO Modello)
                          
  • Kruh i ruže, časopis, 30/2006. (SO Modello) 
  • Lovostaj, Monika Herceg (SO Filodrammatica)