Iako je prijedlog da program posvećen priči o Dva boda bude nazvan društvena večer isprva, kod mlađih članova našega tima bio shvaćen kao šala i ozbiljno se čekao ozbiljni naziv, ozbiljnijeg naziva nismo mogli smisliti.

Na stranu što je ta sintagma nekada značila nešto drugo. Jučer su na društvenoj večeri novoga doba bili upravo „starci“ kakvi su nekad baš na njima bili zabranjeni. Zapravo, ljudi su ostali isti, a večer je odrasla s njima. Nekad su dijelili gerbere, jučer komplimente. Svima se činilo da su, zaustavljeni u vremenu (i snu) jednostavno izašli „van“ i to na mjesto na kojem se uvijek dobro plesalo. E pa plesalo se i jučer. Umjesto ciglenog zida police s knjigama. Umjesto navučenih zastora naljepnice valova. Umjesto DJ kabine… sjećanja. 

Atmosfera nestrpljivog iščekivanja. Gramofoni i ploče. Suzy Quatro, Duran Duran. Izmiješane sedamdesete i osamdesete u pitki disco mix. U ritam koji mami i poziva. Poznata lica riječke scene nekad i sad. Neka se tu snalaze već mjesecima i znaju što ih čeka. Neka u nevjerici znatiželjno šire oči, usporavaju korak – u što se poznato mjesto pretvorilo? Uđite, slobodno, oba su krila vratiju širom otvorena, jasan znak da radimo i ponedjeljkom predvečer. Život je nekad možda počinjao s Dva boda, danas sigurno počinje s knjižnicom!

1
2
3
4
5

Vješti moderator Bojan Mušćet suvereno je proveo sugovornike kroz društvenu večer. Jadranka Čubrić, Bernardin Modrić i Velid Đekić svjedočili su društvenom trenutku tih godina, Ico Mikuličić usponu i procvatu kluba, Mrva, Vava i Mladen Ilić branili boje rocka i potvrdili klupsku vezu klupske braće, Vladimir Mrvoš i Božena Lišić podsjetili sa sjetom na modu i trendove, a posljedni predsjednik riječke omladine Davorin Šimunović protrčao kroz vlastita i kolektivna sjećanja. I zaključak je jedan: mogao si tu biti velika faca, i „držati“ upad i organizirati programe, i predsjedavati omladinom i omladinskom zadrugom. No sve ti to nije značilo puno ako nisi bio DJ. Srđan Russo, Zdravko Milinović, Damir Radulić nizali su svoja sjećanja. Simon Dejhalla nanizao gramofone. Vrhunac večeri dogodio se u trenu kad su vrijeme i prostor postali nebitni – u trenu u kojem je šezdesetak ljudi iz Rijeke ušlo u kabinet Sveučilišta Sjeverne Karoline u Charlotte, Colombiji, a bivši DJ Bojan Čukić ušao u prostor nekadašnjeg Dva boda. Bivše su djevojčice učas sjele u vremeplov i natrag više nije bilo. Zagrijalo je iznutra i one koji prije i tijekom večeri nisu svratili do Maata. Emocija je u tom trenu obilježila večer.

Povod je ovom događanju bio prozaičan – otvaramo knjižnicu na cio dan, dobrodošli ste.

Rezultat ovog događanja je poetičan.

1
2
3
4
5

U pjesmi Parafa "Rijeka" postoji poznati stih "Rijeka boluje. Rijeka je zaražena. Zarazila je šminka. Zarazio je Trst." O punkerima u Rijeci znamo gotovo sve, a jučer smo saznali i nešto više o šminkerima. Pokazalo se da je linija bila tanja no što se vjeruje, a da nije zgorega bilo imati bijeli golf s antenom na sredini krova.

U svakom slučaju bila je ovo večer za pamćenje, večer koja je okupila ljude različite a bliske, večer prisjećanja na jedno drugo vrijeme utkano u sve koji su ga punim plućima živjeli i u njemu stvarali (i plesali), vrijeme rađanja pravih DJ-a i klupske glazbe u Rijeci, a naš Ogranak Trsat nije mogao poželjeti ljepšu pažnju i ugodniji početak svog cjelodnevnog radnog ritma.

Život je možda nekad počinjao s Dva boda, danas Dva boda dajemo knjižnici!

1
2
3
4
5