Das ist! Das ist!

Ova je njemačka poštapalica zacijelo satima odjekivala u ušima svih prisutnih na razgovoru o nezaposlenosti. A kako i ne bi kada ju je tako znakovito i sa stilom opetovano izricao stručnjak za radnička prava, doktor znanosti i sveučilišni profesor Marinko Učur. Bila je to svakako njegova večer – brzo smo mu oprostili kraće kašnjenje jer nas je šarmirao pričom o Korzu, a onda vrlo pesimistično izrekao tvrdnje o mladosti koja klizi u ropstvo novog radnog zakonodavstva. 

A da mladosti nije lako, pokazao je student kulturologije Luka Rodela. Luka je, naime svima objasnio kako se kao kulturolog ne osjeća previše konkurentnim u našem podneblju pa je već istraživao i isprobavao strane opcije. Izbor je pri tome bila Norveška. Ok, Skandinavija, reći ćemo, to je jedan lijep i uređen svijet. Pa i je, ali posebno pun prilika ako ste spremni voziti rikše, što je posao do kojeg je Luka dogurao! 

Lea Jurin je, pak sa svima podijelila jednu osobnu neugodu – ona, naime ne voli biti nazivana „mladom poduzetnicom” jer osjeća da je riječ o nečem negativnom što se asocijacijama veže uz „zlatne dečke” iz Zagreba. Možda su najilustrativniji dokaz do kuda smo došli s kulturom rada i shvaćanjem privatne inicijative. 

Sive slutnje do kraja je potvrdio Davor Pasarić. Kao poduzetnik s višegodišnjim stažem u Kreativnom odjelu, pokazao je i rukama, i nogama, i riječima (doslovno!) što znači biti ljut na  činjenicu da država svima uzima previše – naknada za šume, spomenička renta, krpanje rupe lijevo ili desno... Nema tog financijskog problema kojeg poduzetnički novac ne može sakriti. 

Puno su utješnije bile Zvijezdana Schulz Vugrin i Marta Hauser iz SMART-a koje su prepoznale vrijednost volontiranja i neformalnog učenja koji ljudima otvaraju neke nove prilike. Uostalom, i  neprofitne organizacije, uz marljiv rad, također generiraju posao, poručile su. 

Shvatili smo da je većini prisutnih najznakovitija bila činjenica što u razgovoru sudjeluje i netko iz Zavoda za zapošljavanje. Omražene ustanove, rekli bismo jer čini se da ju doživljavamo gotovo kao krivca za nezaposlenost što, naravno, nije točno. Tako je bila prisutna pročelnica riječkog Zavoda Jadranka Tomašić koja je stala iza svih tih mladih i poduzetnih ljudi i priznala postojanje niza apsurda. Pročelnica je iznijela cijeli niz zabrinjavajućih podataka, a jedan je od njih taj da neka zanimanja obrazovana na riječkom Sveučilištu nikada nisu našla funkciju u praksi! 

Osim službenih gostiju, zvijezda "nezaposlene" Štemalice zapravo je bila publika kojoj je ova tema bila vrlo bliska.  

Programer Marko Žmak podijelio je svoje neobično iskustvo. Marko je, naime tražio frontend developera, a na natječaj mu se uz stotinjak ljudi javila i jedna pedikerka što svjedoči o razmjeru krize! No, ono što ga je šokiralo je činjenica da ne može koristiti poticaje HZZ-a ako osoba nije smještena kod njega u uredu!

Robert Širola, tviterašima poznatiji kao Kjukar, nije mogao, a da ne bocne HZZ opaskom o svom iskustvu iz 1998. godine kada je montirao klime na zgradi HZZ-a, a okolo njega svi zaposlenici igrali karte na računalu. Izazov nije mogao proći bez reakcije pročelnice pa je pozvan da prođe hodnicima danas i na večeru ako nađe ikoga da igra karte za vrijeme radnog vremena.  

Ipak, možda je najbolji komentar pružila djevojka iz publike čije ime, nažalost, ne znamo. Ona je poručila da se ne može očekivati kreativnost od svih članova društva te da ne mogu svi biti pokretači. Stoga, upravo zato treba osiguravati velike poslove i radno intenzivne industrije jer većini treba samo posao i smisao dana. 

Merci, rekao bi profesor Učur.