U knjižnicama, kako nam je svima poznato, ne jede se i ne pije. Knjige su osjetljiva bića koja u trenu podlegnu nemaru čitatelja i zaraze se teško izlječivom masnom mrljom.

Ali svako pravilo ima svoje izuzetke, a naš izuzetak bila je knjiga izražene osobnosti koja traži poštovanje iskazano čitanjem uz hranu, koja književnosti daje dodatni začin, razgovor čini ugodnojim, pitkijim. Čitatelja opčinjava svojom magijom započete priče dajući smjernice za traženje nastavka u drugim knjigama. Tako je Čitateljska grupa Ogranka Drenova, želeći razgovarati o knjizi Blagovati na tragu klasika, ugostila istinsku šeficu književne kuhinje, Irenu Lukšić i cijelu  biblioteku Na tragu klasika. 
 
Pod preciznom kuhačom i budnim okom Irene Lukšić, u Disputovoj kuhinji i u sunakladništvu s Hrvatskim filološkim društvom iz Zagreba od 2004. godine izlaze birani prijevodi svjetske književnosti, slasni zalogaji, bogati i složeni slijedovi ili osvježavajuća pića lijepe književnosti, stvarana za književne sladokusce i one koji to žele biti. Ona ne samo da plijeni sadržajno, nego i svojim posluženjem na književnom stolu.

Njene naslovnice su prepoznatljive i pažljivo birane, sa svakom serijom dorađivane, književni zalogaji su slagani u format primjeren korištenju u svakoj situaciji i spremni za konzumaciju u svim prigodama. Kako je ova kuhinja prepoznata kod književne publike / književnih gurmana (višestruko nagrađivana Kiklopom), njena urednica je odlučila počastiti čitatelje i one koji to namjeravaju postati neobičnim kulinarskim vodičem kroz biblioteku. 

Knjiga Blagovati na tragu klasika, kao i sama književnost, može biti mnogo toga. Ona jest kuharica, dakle postoje u njoj isprobani recepti, ali i još mnogo toga. Koristeći hranu koja se javlja u knjigama biblioteke Na tragu klasika i dodajući recepte uz spomenuta jela, Irena Lukšić složila je kuharicu koja nas vodi u druge prostore, vremena, širine i dubine. U prilici smo pomirisati i okusiti ono što književni junaci jedu i književnim tekstom premostiti literaturu i stvarnost, duhovni doživljaj pretvoriti u osjetilni.

Ovo je kuharica osjeta. Koncipirana je kao i sama književnost tako da joj se možemo potpuno prepustiti, ukoliko to želimo, ili samo dijagonalno proći, tragajući za receptima. Ukoliko recept isprobamo, podijelimo ukusni zalogaj s drugima, teško ćemo odoljeti ne potražiti i sve ono što je okružilo taj trenutak koji nas je spojio s likom u djelu. Ovdje je magija u dijeljenju, autori su podijelili s čitateljima, Lukšićka je multiplicirala dijeljenje, a na čitatelju je da nastavi priču. Dakle, ukoliko čitamo, a nerado kuhamo, počet ćemo kuhati, a ukoliko kuhamo a ne čitamo, sigurno ćemo zaroniti u poneko djelo iz ove biblioteke, i kako to u životu biva, podijeliti iskustvo s drugima. 

Kako Irena Lukšić, nije samo kuharica/urednica, nego i znanstvenica, ona je ovoj kuharici dodala i nutricionističke vrijednosti sadržane u bibliografiji biblioteke Na tragu klasika, izabranoj bibliografiji kuharica, te popisu korištenih web portala koji čitateljskim sladokuscima otvaraju vrata za daljnje samostalno istraživanje. 

Ali, kako je to uvijek u dobrim književnim djelima, sve ne završava samo na kuhanju ili plošnom čitanju, nego se djeluje i na druga osjetila. Kad bismo izdvojili svu glazbu prisutnu u ovoj kuharici, koja potpomaže kako kuhanju, tako i čitanju, a tek ugodnom objedovanju, ugođaj posvećen ljepoti trenutka življenja postaje potpun. Možemo pronaći autoričine osobne zapise i sjećanja, osvrte na vrijeme njenog odrastanja, crtice o njenoj obitelji, vremeplove s popisom značajnijih događaja koji bude osobna sjećanja, crtice iz novina, pa čak i recepte autora zastupljenih u biblioteci, napisanih specijalno za ovu knjigu.

Ovaj dah osobnosti  cijelom procesu blagovanja/čitanja daje onaj konačni, neizbježni začin koji bi nevješti i neiskusni kuhar izostavio ili naprosto izbacio smatrajući ga nebitnim, a on je magijski “special touch” cijele knjige. U brujanju raznih jezika, autora, prelijetanja kultura i podneblja, miješanju mirisa, okusa, glazbe i vremena, autoričino prisustvo - njena riječ ovdje zaokružuje cjelinu, stvara domaći poznati ugođaj, drži na okupu književnu raspršenost i kao da nas diskretno upućuje na nas same i govori da svako čitanje, svaki susret s novim i nepoznatim polazi od nas samih i našeg osobnog doživljaja.

I tako Čitateljska grupa, kao u Balaševićevim stihovima “reč o ovom, reč o onom, sve uz vino, portogizer 'di gutljaji sami klize” i uz pokoji zalogaj provela je ugodnu večer družeći se s Irenom Lukšić i njenim izborom književnih zalogaja. A da je i neki prst sudbine odredio da se moramo sresti govori i sam početak knjige, knjige koja počinje doručkom baš u Rijeci.

Pa što reći na kraju, nego jednostavno - Izvolite, poslužite se!