Odrastanje u knjižnici događa se često, ali se o tome, na našu žalost, rijetko govori. Ipak, svako toliko pokoji zaljubljenik u police koje život znače sramežljivo podigne ruku i glavu i oglasi se piskutavim glasićem “I ja sam bio dijete knjižnice…”

Kako u redovima radne snage GKR-a imamo nekoliko takvih priča, dogodilo se da smo zaboravili to kako je odrastati uz knjižnicu koja ničime ne priznaje vaše postojanje - osim brojkama na papiru i statistikama posjete i posudbe.

Priča o knjižnicama kojima korisnici ne znače nit’ koliko je crno pod noktom možda nije prikladna za tjedne koji nas, polako, ali sigurno, vode k Božiću i Novoj godini, no zaključili smo da je ovo vrijeme također i vrijeme u kojem moramo još više misliti na korisnike, pa i na one na koje nitko ne misli. Takvi korisnici borave u knjižnicama diljem Hrvatske (a, bogme, i šire) u kojima ne postoji praksa obraćanja pažnje na to tko se pojavi s one strane pulta, i takvi korisnici također trebaju ljubav.

Svi smo vidjeli takve knjižnice (možda smo i sami pripadali ponekoj). Reklo bi se, naravno, da je to boljka urođena većim knjižnicama, ali znamo da te stvari ne ovise o veličini knjižnica već o ljudima, o pojedincima, a bogme ponekad i o cijeloj ekipi pojedinaca s ove strane pulta. Nedavno smo načuli da nam je draga kolegica odrastala u jednoj gradskoj knjižnici gdje je godinama “nitko nije ni pogledao”, a kamoli se potrudio oko nje koliko se većina nas trudi oko korisnika.

Za njen i vaš ponedjeljni užitak naveli smo nekoliko podvrsti knjižničara roda Bibliotecarius Specialis, ne jer spadaju u endemske sorte (kamo sreće), nego jer smatramo da se i o njima treba pričati. Svim korisnicima koji su se susreli (ili se svakodnevno susreću) s knjižničarima koji ne služe na čast struci – ova je Stranica za vas. Možda je možete uzeti kao predblagdanski poklon - da ne bude da diskriminiramo baš toliko po pitanju slavlja...

Bibliotecarius Miopius (knjižničari koji vas neće ni pogledati kad uđete)

Pričali smo već o drive-in knjižnicama – ovo su drive-in knjižničari. Uđete, a oni ne podignu pogled sa svojih novina ili ekrana. Ponekad ih se može prodrmati uljudnim pozdravom (vrapci znaju da su dovoljno često korisnici ti koji ne pozdravljaju – zato se prenu od iznenađenja), ponekad ni stavljanje knjige pod nos ne vrijedi. Naš komentar – fascinantno je kako neki ljudi uspijevaju ovako proći čitav životni vijek...

Bibliotecarius Ignoribus (knjižničari koji vas namjerno ignoriraju)

Niste uvijek sigurni, ali ponekad s priličnom točnošću možete nanjušiti takve – to su knjižničari kojima se jednostavno ne da. Zašto bi obraćali pažnju na vas? Jeste li im donijeli čokoladu? Jeste li im povećali plaću? Hoćete li im vi dati lakši posao? Hoćete li vi... [umetnite bilo koje nasumično pitanje koje danas muči knjižničare]? Ako nećete, zašto bi onda oni trebali priznati vaše postojanje? Mislim, doista, zašto?

Bibliotecarius Frgnilis (knjižničari koji se u svako doba dana ponašaju kao da ste im baš vi usuli sol u jutarnju kavu)

S ove ili one strane pulta, nije važno – to su ljudi, svih struka, koji u knjižnicu (rekreativno ili poslom) dođu već otprije nafrnjeni i, štogod vi napravili, nafrnjeni će i ostati. Među njima prepoznajemo profesionalne frnjilice, rekreativne frnjilice i frnjilice koje jednostavno loše reagiraju na određene korisničke njuške. Kako bi izbjegli frnjilice s ove strane pulta, korisnici pribjegavaju svakojakim metodama (koje se obično svode na gle onu facu, idem na drugi šalter), ali u malim knjižnicama to nije moguće – osim ako vam se ne da vraćati u drugoj smjeni.

Bibliotecarius Nosomderinebius (knjižničari koji smatraju da je trud oko korisnika ispod njihovog statusa)

Još uvijek nismo sasvim sigurni zašto se neki ljudi odlučuju na ovaj častan i hvalevrijedan poziv (legendaran još od doba Kalimaha, prvog knjižničara), ali izgleda da s ove strane pulta nerijetko završe i ljudi kojima nije baš sasvim jasno zašto bi svoje radne sate trebali trošiti na trud oko korisnika. Pa posao je tu, pult je tu, kava je tu (barem se nadamo), zašto bi još i rad bio tu? (Korisnici? Što je to? 'Se to jede? ...A što onda da radim s tim?)

Bibliotecarius Nabodipogodius (knjižničari koji zapravo ne znaju što rade, pa daju sve od sebe da ni korisnik to ne shvati)

Ovu kategoriju nešto je teže prepoznati kad gledate izvana, jer nitko zapravo ne zna što knjižničari rade (uložili smo dugogodišnji trud da sve čime se bavimo ostaje dobro skriveno ispod pulta i da ni slučajno ne završi u javnosti ili novinama – barem bi se tako dalo zaključiti, ako listate dnevni tisak, kojem ni otvaranje nove knjižnice nije dovoljno dobra vijest). Ipak, kad se ušuljate u pozadinu priče ili se zaposlite u knjižnici, brzo se vidi tko se snalazi u kojoj vrsti posla, a tko gdje nabada, u nadi da će pogoditi točno. Takvi knjižničari ne čine puno štete korisnicima - osim preporučujući pogrešne knjige i na taj način gubeći korisnike – ali svejedno smo ih smatrali za shodnim navesti. Jer smo i mi samo knjižničari.

Bibliotecarius Izbjegnispremistes (knjižničari koji su vas na samu pomisao o traženju knjige iz spremišta spremni poslati na sud)

Tijekom visokoškolskog obrazovanja iskusili smo frnjenje takvog knjižničara na vlastitoj koži (da, i oni se frnje, ne samo Frgnilisi), usudivši se zatražiti donošenje drugih naslova Agathe Christie iz spremišta. Reakcija je bila nešto u stilu što vam nije dovoljno ovo na polici, skupa s neizbježnim mrkim pogledom. (Ne, to na polici nije dovoljno, što znaju svi koji su ikad prošli središnjim odjelima, neovisno s koje strane pulta.)

U pisanju ove Stranice, pokušali smo osmisliti koji bismo vam pristup mogli sugerirati u svrhu olakšavanja snalaženja s ovim (nažalost, nedovoljno ugroženim) sortama knjižničara – ali nismo se ničemu domislili. Ipak ćete ostati prepušteni sami sebi, kao i nebrojeni korisnici diljem svijeta, kojima nedostaje malo knjižničarske ljubavi i koji svoj put prema knjizi pronalaze sami, nabadajući baš poput nekih knjižničara.

U nadi da tijekom razdoblja crvenih lampica i bijelih pahuljica (o kojima većina nas može samo sanjati) nećete imati previše posla s ovim Grinchevima među knjižničarima te da smo vas u ovo smrznuto jutro barem mrvicu odfrnjili, ugodan ostatak tjedna! I ono malo što nam je preostalo od godine…