Daleko preko rijeke, u dijelu grada koji je nekoć pripadao drugoj državi (ili prvoj, ovisno s koje strane rijeke gledate), veselo vozi bibliobus. (Vozi on s obje strane rijeke, ali s one, druge strane, on je jedina narodna knjižnica dostupna građanima - skoro trećina grada, jedna knjižnica, dva puta mjesečno na svakoj postaji.) Vozi bus, vozi, i vozi - i vozi - i svako toliko štucne, pokvari se, zapne u uskoj uličici, i onda prestane voziti - na dan, dva, dovoljno da se netko doma rasplače jer ne može vratiti i posuditi knjige.

Provozao se tako naš bibliobus već skoro 25 godina - što nije malo, na njegovih punih 8 tona. Svaki sljedeći put kad štucne - ili se prehladi - mogao bi ostati negdje na cesti, i jednostavno - prestati voziti. Gdje će se onda posuđivati knjige diljem grada?

Za slučaj da vam još nedostaje motivacije za uključivanje u veliku akciju guranja bibliobusa koja na našim stranicama vozi od prošlog tjedna, složili smo nekoliko pitanja i odgovora samo za vaše zadovoljstvo, tako da približimo našu najdražu knjižnicu na kotačima i onima koji se inače čvrsto drže usidrenih odjela i ogranaka.

Koja je najstarija usluga gradskog bibliobusa u Hrvatskoj?

Pa, zanimljivo da pitate - upravo naša! Ravno 45 godina - bili smo prvi u Jugoslaviji, čak. Imamo par kolegica koje su “stare k’o bus” - nije to mala stvar, gotovo pola stoljeća. Riječki gradski bibliobus gura se s gradskim i prigradskim busevima još od davne 1969. Mnogo je knjižničara prošlo gradskim ulicama za kormilom naše pokretne knjižnice, a ako se barem jednom bili u Rijeci, znate kako to izgleda - povuci, potegni, gore, dolje, najšire jednosmjerne ulice na svijetu. (Možda i najstrmije, barem ako se vozače pita.)

Vole li pokretni knjižničari svoj posao?

Prema onome što smo čuli i vidjeli - obožavaju...! Jednom kad se dođe na bus, s busa se ne odlazi, što znaju cijeniti i knjižničari i korisnici. Istražujući detalje o riječkom gradskom busu, iskopali smo ova dva bisera - ponešto o Mili Bogiću, legendarnom vozaču Gradskog bibliobusa, te njegov tekst o povijesti bibliobusne službe u gradu Rijeci (bonus bodovi za sliku). Naravno, najlakše je upitati same vozače - nađite bus u rasporedu, pohitajte za njim i - doznajte sve!

Koliko ljudi posuđuje knjige u Gradskom bibliobusu?

Milijun! Skoro. Imamo blizu petnaest tisuća posjeta godišnje, te tisuću tristo članova. Ako računate i članove njihovih obitelji… mogli bismo naseliti omanje naselje u gradu samo s ljudima kojima bibliobus uljepšava dane. (Možda i pokušamo, u nastavku bibliobusne akcije...)

Zašto Gradski bibliobus ne radi popodne?

Vidite, kako bismo otvorili popodnevna stajališta - i bili vam dostupni i izvan radnog vremena (jer svi znamo da nitko ne čita u radno vrijeme osim knjižničara) - trebali bismo imati funkcionalnu rasvjetu u bibliobusu, a time se, nažalost, ne možemo pohvaliti. (Barem ne još!)

Čekaj malo, je l’ dobro kužim da nemate struju?

Struja, rasvjeta, sve je to ista stvar. Dok radi, radi, ali kad štuca, onda… pa, onda posuđujemo knjige samo ujutro.

Sve je to divno i krasno, ali jeste li baš sigurni da vam treba novi bus?

Pa, zapravo smo sigurni u to da nam treba novi kombi - kombi superjunak, da se razumijemo - jer se veliki bibliobus ne može provući svim cesticama i uličicama najdražeg nam grada i doći baš do svake kuće. Bez brige, bit će to veliki kombi. Najveći koji uspijemo naći, uz malu pomoć prijatelja i sponzora.

Kako do nove stanice bibliobusa?

Vi tražite, mi pitamo. Ako uspijemo nabaviti novi kombi, svi skupa imamo veće šanse za ostvaranje novih stajališta - pogotovo klinci iz mnogobrojnih riječkih vrtića koji svake godine predaju zahtjeve za novim stajalištima.

Koja je najljepša pokretna knjižnica na svijetu?

Pa…. ova nam se prilično sviđa, ali to možda ipak trebate pitati nekog drugog. Za nas, neće biti nijedne ljepše od novog bibliobusa.

P. S. Vidim u novinama (Novi list, subota 7. 9.) da je Gradski bibliobus zahrđao… zafrkavate se, zar ne?

Reći ćemo vam kratko (ali ne samo jednom - navratite na štand ispred Radio Rijeke od danas do srijede, pa ćemo vam to ponoviti koliko god puta treba, sa smiješkom) - prosječni je radni vijek bibliobusnog vozila u zapadnim zemljama deset godina. Naš ulazi u dvadeset petu. Kako biste se vi osjećali da radite petnaest godina preko penzije?

Sljedeći put kad opazite bibliobus negdje u gradu, krajičkom oka - ili kad se proveze ispod vašeg balkona - pošaljite mu pusu, može? Jer, i bibliobusi trebaju ljubav.