U doba slojevitog interneta, objavljivanja i prenošenja informacija u stvarnom vremenu i drugih zahtjeva koji se postavljaju pred virtualnog čitatelja, moramo priznati da nas neke informacije o knjigama znaju zateći mnogo, mnogo ranije nego što bi se to dogodilo prije deset, dvadeset ili pedeset godina – htjeli mi to ili ne. Danas, u doba beskonačnih serijala, rascjepkanih radnji i mnogo suza isplakanih nad prerano otkrivenim (“spojlanim”) zapletima, čitatelj se ponekad mora doista potruditi kako ne bi “pročitao” knjigu prije nego što knjiga uopće izađe.

Čak i za one među nama koji nisu uključeni u izdavačke procese (ili, čak, procese nabave knjiga, što i nije toliko daleko), u virtualnim čitateljskim krugovima svakodnevno kolaju takve količine informacija da je doista teško snaći se u njima – a kamoli razlučiti točne od netočnih, lažnih ili jednostavno neprovjerenih podataka. Sjetit ćemo se, primjerice (s nemalo čitateljske nostalgije) kako je prije nešto godina internetom vrludao loše uređen PDF dokument s “novom Harry Potter knjigom”, koja je navodno procurila od izdavača. Mnogi su je pročitali, možda pomalo zbunjeni nešto slabijim stilom od onog na koji su navikli od majstorice potterovskog pera, kako bi tek kasnije saznali da se radilo o fanovskom uratku, a ne o “pravoj” knjizi. Nažalost, djelić romana Midnight Sun nešto manje majstorski usmjerene Stephanie Meyer, koji se također obreo na internetu u jednoj od velikih knjiških afera, bio je izvoran, što je autoricu navelo na odustajanje od dovršavanja i objavljivanja te knjige. (Jao nama.)

Čak i kad se ne radi o pokradenim tekstovima (na više načina), postalo je gotovo nemoguće izbjeći pretjeranu količinu informacija o knjigama koje još nisu objavljene, a kamoli prevedene. Ovdje naiđemo na intervju s piscem, ovdje na spekulacije o tome što misteriozni inicijali na kraju prethodne knjige znače (pa neke od njih pogode baš u sridu), ovdje razglabanja vrlo pozornih čitatelja koji objašnjavaju onima opuštenijima (tzv. “kufer-čitateljima”) raznolike detalje, tako zapravo unoseći nemir u iščekivanje velikih iznenađenja u sljedećem nastavku…

U slučaju, primjerice, već spomenutih autora koji svoj život provode pod svjetlima crvenog tepiha, i mediji (domaći i strani) doprinose kaosu, pa ćemo se tako (s nimalo nostalgije) prisjetiti stanovitih domaćih novina koje su, neosjetljive na tanke čitateljske živce, velikim slovima baš na naslovnici ljetnog izdanja iznijeli rasplet velikog finala osobno nam dragog serijala od sedam bolnih knjiga.

No, što kad nam knjige same od sebe otkrivaju što nam slijedi dalje? Što kad, u slučaju jednog mlađeg serijala, već naslov druge knjige otkriva da je dosta bitan lik u velikoj završnici prve knjige ipak ostao živ? Što, u slučaju nečega o čemu više ne želimo govoriti, kad iduća dva naslova otkrivaju u kojem smjeru trči radnja? Što kad slučajno vidimo naslovnicu knjige u pripremi i saznamo ne samo tko je preživio nego i o čemu se u knjizi radi? Što kad…?

Uzevši u obzir sve navedeno, nije toliko teško razumjeti zašto ponekad, na vaš upit “a je l' imate drugi dio ovoga", osim odgovora dobijete i uzdah – i u slučaju potvrdnog i negativnog odgovora. Jer, i knjižničari vrebaju na internetu (pazi, knjižničar na fejsu!), pa i mi, također, trošimo pretjerane količine čitateljskog strpljenja u istim problemima... (Samo imamo tu sreću da novoprevedene knjige možemo zgrabiti čim izađu iz obrade, u backstageu GKR-a – ali pssst, to vam nismo rekli!)

Za kraj jutarnje jadikovke o problemima suvremenog čitatelja, spomenut ćemo samo da za čitatelje u prikrajku vrijede dvostruka mjerila – oni koji čitaju samo na hrvatskom u drugačijoj su poziciji od onih koji čitaju (i) na engleskom. Ako ostajemo na primjerima serijala (a tako nam je dobro krenulo!), neizbježno je jadikovki priključiti i fenomen poznat kao Tuđinka, Outlander ili “neki to vole sa škotskim naglaskom”. Prva je knjiga objavljena sad već (nostalgične) 1990., a prevedena 2013. godine. (Serija se u priču ubacila negdje uoči 2014., što je vjerojatno doprinijelo obrazovanju domaćih čitatelja po pitanju medicinske njege u Škotskoj krajem 18. stoljeća.) Knjiga vam se ili svidjela ili nije (ili je vaše vrijeme predragocjeno za točno 777 stranica povijesnog ljubića), ali nije pretjerano pretpostaviti da ćete u svakom slučaju čitati dalje.

Ali, kako ćete čitati? Sažetke na internetu? Piratsku kopiju na engleskom? S petnaest godina kašnjenja na hrvatskom? Kroz seriju?

Na vama (i vašem strpljenju) jest da odlučite...