Festival Next Library  međunarodno je događanje začeto u Narodnim knjižnicama Aarhusa, drugog po veličini grada u Danskoj. Prvi je put održan 2009. godine kao pogled u budućnost narodnih knjižnica, u čijoj je naravi stalna promjena. Okuplja knjižničare, inovatore i donositelje odluka iz cijelog svijeta, ljude koji žele pomicati granice, donositi promjene i pomagati učenje u 21. stoljeću. Priliku za sudjelovanje dobila sam prijavom na EIFL-ov natječaj za stipendiju. Ulaznica u svijet koji cijeni i gradi knjižnice bili su motivacijsko pismo i životopis.

Osnovni ton ovogodišnjem festivalu dali su svojim govorima Donna Scheeder, predsjednica IFLA-e; Deborah Jacobs, direktorica inicijative Global Libraries fondacije Billa and Melinde Gates; i Dimitris Protopsaltou, direktor Future Library inicijative. Zajednički nazivnik njihovih govora glasi: narodna knjižnica snažan je nositelj promjena u društvu, a mi, knjižničari, trebamo aktivno djelovati jer nas naše zajednice trebaju. Takve su poruke, naravno, općenite i ne govore pobliže o tome što knjižnice trebaju činiti, što je i nemoguće s obzirom na različitost zajednica i država u kojima djelujemo. Svrha takvih poruka jest stvaranje okvira, osnovnog pravca i vrijednosti kojima knjižnice trebaju težiti, poput primjerice pristupa informacijama bez granica. Sesija Knjižnice kao globalna sila, u kojoj su između ostalih sudjelovali predstavnici EIFL-a, EBLIDA-e, Public Libraries 2020 programa i Urban Libraries Councila, protekla je u sličnom tonu uz isticanje važnosti međunarodnog povezivanja knjižnica za postizanje zajedničkih ciljeva. Ipak, skretanje u konkretni aktivizam učinio je Protopsaltou zatraživši angažman knjižnica u izbjegličkoj krizi koja pogađa Europu.

350 knjižničara iz cijelog svijeta slušalo je izlaganja i sudjelovalo na radionicama, uz građane Aarhusa koji su neometano šetali, čitali i birali knjige, razgovarali, igrali se ili browsali na računalu.

Od brojnih paralelnih interaktivnih sesija sudjelovala sam na tri: Driving Impact by Innovation through Re-discovering our Community Potential, u kojoj su ovogodišnje dobitnice EIFL-ove nagrade iz Latvije i Moldavije predstavile nagrađene projekte, te u sesijama The library as a flexible learning space i u Teens Shrink the World. Nakon razmjene iskustava s knjižničarima iz raznih zemalja mogu reći da ne zaostajemo za njima. Dapače, i mi doma puno i uspješno radimo, no zbog bitno drukčijih uvjeta često nismo u mogućnosti razviti svoje ideje do širih razmjera, evaluirati rezultate i predstavljati ih po bijelom svijetu.

Zanimljivost je da je cijelo vrijeme trajanja festivala knjižnica u kojoj se program održavao bila otvorena za korisnike. 350 knjižničara iz cijelog svijeta slušalo je izlaganja i sudjelovalo na radionicama, uz građane Aarhusa koji su neometano šetali, čitali i birali knjige, razgovarali, igrali se ili browsali na računalu. Onda možete zamisliti kolika je to knjižnica.

Dokk1

Novi centar zajednice ili društveni centar (community center), u čijem se sastavu knjižnica nalazi, ovom je prigodom otvoren za međunarodnu stručnu zajednicu. Upravo je ta zgrada na mene (a i na mnoge druge) ostavila najveći dojam. Dokk1  svojom je velebnošću pomalo zasjenio sam festival Next Library. Za potpuno razumijevanje značaja samog koncepta treba nešto reći o društvenom kontekstu njegova nastajanja. Jedna od glavnih odrednica strategije razvoja grada Aarhusa jest osiguravanje učinkovitog pristupa građana tijelima lokalne uprave. Građane se potiče da koriste digitalni pristup gradskim servisima, u skladu s danskom nacionalnom strategijom koja teži optimizaciji e-usluga za građane. Treća postavka iz koje je nastala ideja o društvenom centru Dokk1 jest sretna okolnost da je grad Aarhus izabran za Europsku prijestolnicu kulture 2017. godine, sa sloganom Let's rethink. U ovakvom okruženju nastala je ideja o promjeni vizure grada i stvaranju urbanih dokova. Prilaz moru nekada narušen industrijalizacijom ponovo je promišljen i transformiran. Na obali je izgrađen društveni centar koji građanima nudi javni prostor i usluge. U 30 000 kvadratnih metara smješteni su servisni centar za građane, knjižnica i javna garaža s 1000 parkirnih mjesta i 120 mjesta za bicikle.

Dokk1 jest sretna okolnost da je grad Aarhus izabran za Europsku prijestolnicu kulture 2017. godine, sa sloganom Let's rethink. U ovakvom okruženju nastala je ideja o promjeni vizure grada i stvaranju urbanih dokova.

Dokk1 zamišljen je kao fleksibilan i dinamičan prostor za svakoga tko traži znanje, inspiraciju i osobni razvoj – otvoreno i pristupačno okruženje za učenje koje podržava demokraciju i zajednicu. Knjižnica nudi zbirke na različitim medijima i prostore za provođenje vremena od primjerice prostora za obitelji, makerspacea i laboratorija za djecu do čitaonica nebrojenog broja časopisa. Ukratko, knjižnica nudi sve ono što nabrajamo svaki put kada pričamo o primjerenim prostorima i uslugama za građane našeg grada. Naravno, sve je visoko tehnologizirano, od touch-screen kataloga do preporuka za čitanje na ekranima. I još jedna zanimljivost: knjižnica je otvorena do 21 sat uvečer, a nakon 19 u njoj više nema knjižničara. Građani se samostalno koriste prostorom.

Realizacija projekta Dokk1 trajala je sedam godina. Ravnatelj knjižnice komentirao je da izgradnja jest trajala dugo, ali je dala dobar rezultat. Pokušala sam se sjetiti koliko godina traje izgradnja nove riječke knjižnice. Nisam se sjetila broja, ali jesam rezultata.

Ogranak Viby

Viby Bibliotek smještena je u naselju Viby u blizini centra Aarhusa. Nastojeći odgovarati na promjene u zajednici, posljednjih godina knjižnica je mijenjala koncepciju i način rada. Iskušavali su nove usluge, sadržaje i aktivnosti u želji da odgovore na potrebe lokalnog stanovništva. Ogranak se razvio u centar zajednice koji nudi razne servisne usluge pa građani u njemu mogu primjerice produžiti putovnicu i vozačku dozvolu.

Ogranak sadrži sve što posjetiteljima može zatrebati: zbirke na svim medijima uključujući i glazbenu zbirku (s kutkom za slušanje i aparatom za kavu), nebrojene časopise i nebrojena računala s pristupom internetu, izdvojenu sobu za dojenje beba...

Primjereni izdvojeni prostori osiguravaju privatnost takvih radnji, a osigurano je i knjižnično osoblje koje je posebno educirano za pružanje novih usluga. Ogranak sadrži sve što posjetiteljima može zatrebati: zbirke na svim medijima uključujući i glazbenu zbirku (s kutkom za slušanje i aparatom za kavu), nebrojene časopise i nebrojena računala s pristupom internetu, izdvojenu sobu za dojenje beba... Izlazi se ususret i onim građanima koji nemaju naviku posjećivati Viby Bibliotek, i to smještanjem knjiga uokolo po naselju. Kućice knjiga (Boghus) smještene su posvuda, a mi smo posjetili one smještene u shopping centru i u školskom dvorištu. Prema principu jednu uzmi i jednu ostavi, s otvorenih polica građani slobodno uzimaju i vraćaju knjige, u bilo koje doba i bez ikakvog nadzora. Geslo je projekta: ako ne možemo dovesti prezauzete ljude do knjige, možemo knjige dovesti do njih.

I za kraj...

Sve u svemu, jedno dobro iskustvo. Dobro, jer sam se uvjerila da u mnogim uslugama i programima ne zaostajemo za najrazvijenijim društvima. Nažalost, pritisnuti ograničavajućim uvjetima provodimo ih teže, često bez dovoljnog planiranja i odgovarajuće evaluacije i, konačno, prezentacije (koja nije nevažna, upravo zbog onih koji bi na naše uvjete rada mogli utjecati). Dobro je iskustvo i zato što sam na svoje oči zorno vidjela čemu trebamo težiti. Sasvim u skladu s općenitim tezama i rečenicama predsjednice IFLA-e i ostalih govornika festivala, trebamo težiti knjižnici koja će nama, obrazovanim knjižničarima s dobrim idejama i još uvijek neugašenim entuzijazmom, pružiti uvjete kvalitetnog i dostojanstvenog rada. Trebamo težiti knjižnici koja će korisnicima i građanima biti uvijek otvoreni prostor pristupa znanju i uživanja u slobodnom vremenu, mjesto za druženje i ćakulu, kutak u kojem će pronaći svoju fotelju, kauč, knjigu ili e-knjigu, računalo, igračku. U svom govoru na otvorenju, ravnatelj je istaknuo dvije stvari koje su omogućile izgradnju centra Dokk1 – hrabrost političara da prihvate i ostvare ideju te spremnost arhitekata da surađuju s knjižničarima i stvaraju prostore prema potrebi stanovnika. Eto, sad znamo što nam sve treba.