Rastanci su teški. Nije ovo samo jedna od onih otrcanih fraza kojima se razbacuju nadrimudraci po društvenim mrežama, već zaista jedna univerzalna istina koju će rijetko tko pokušavati osporiti. Teško je zamisliti situaciju u kojoj će majka sina koji seli u Irsku u potrazi za boljim životom hladnokrvno i suhih očiju reći: “Ma okej, što sad, ide čovjek. Imam još druge djece, nema veze. Jedan poklon za Božić manje o kojem moram misliti.”

Neće ni taj isti sin poput stroja i bez osvrtanja napustiti rodbinu, prijatelje i čitav svoj život bez da ga bar malo ne zategne u grudima pri pomisli da neke ljude neće jako dugo vidjeti, a neke možda više nikad. I tko zna kad će ponovno šetati uz Jadransko more kao što je to činio svakog sunčanog vikenda dosad? Tko zna gdje li će sad svakog jutra ispijati kavu, kad mu je omiljeni lokalni kafić miljama daleko?

Ponekad se moramo rastati od ljudi koji nisu stvarni, ali su živjeli u nekoj priči. Neki će reći da se to događa samo osobama koje imaju žešće psihičke poremećaje.

Ponekad se moramo rastati od ljudi koji nisu stvarni, ali su živjeli u nekoj priči. Neki će reći da se to događa samo osobama koje imaju žešće psihičke poremećaje, no takvi zlobnici vjerojatno imaju emocionalnu inteligenciju na razini sedimentne stijene pa ćemo njihovo mišljenje u potpunosti zanemariti (jer srce nije kamen!). Ako se za nešto emocionalno vežemo, teško nam se pomiriti s činjenicom da toga više u našem životu nema, bez obzira na to je li riječ o marki laka za nokte koji se povukao iz prodaje, dobroj knjizi ili seriji koju smo godinama pratili i koja sad završava.

Kad nakon dugo vremena serija čiju ste radnju pratili iz godine u godinu dođe svom kraju, ponekad vam se zaista čini kao da se rastajete od dobrog prijatelja. Kad se morate zauvijek pozdraviti s likovima čijim ste zgodama i nezgodama, ljubavnim patnjama, vjenčanjima i sprovodima, tužnim i veselim trenucima, dobrim i lošim odlukama godinama svjedočili iz prve ruke, zapravo uopće nije važna činjenica da su to izmišljene osobe jer su emocije itekako stvarne. Ako k tome još serija završi na način koji vam se ne sviđa, nastaje opće razočaranje, kaos, neredi, potpisivanje peticija i plač nad vlastitom tužnom sudbinom obilježenom nizom godina potraćenih u gledanju serije.

Naravno da ne smatram da se bol majke koja se oprašta sa sinom može usporediti s boli fanova koji se opraštaju od omiljene serije, ali oba primjera savršeno dokazuju moju prvotnu tvrdnju. Rastanci su teški.

Pet stupnjeva tugovanja

Bez obzira na to za kim ili čim tugujemo, proces žalovanja gotovo je uvijek isti. Da bismo preboljeli gubitak, moramo proći kroz dobro poznatih pet faza:

1. Negiranje (“Ma nemoguće da je ovo kraj serije, sigurno će biti još koja sezona.”)
2. Ljutnja (“Ne mogu vjerovati da “Uvod u anatomiju” traje već 15 godina, a ovu seriju završavaju nakon samo 5 godina iako je sto puta bolja!!”)
3. Pregovaranje (“Kad bi bar snimili još par epizoda. Možda neki trosatni božićni specijal ili tako nešto...”)
4. Depresija (“Više ništa nema smisla, gotovo je. Nikad više neće biti ovakve serije. Oh, okrutni živote!”)
5. Prihvaćanje (“Uvijek mogu pogledati sve epizode ispočetka ako me uhvati gušt.”)

Unatoč uvriježenom mišljenju da su samo gledatelji ti koji se nalaze u koroti nakon završetka serije, često kroz isti proces prolaze i sami tvorci serija. Neki od njih nikad se ne uspiju pomiriti s činjenicom da su izgubili razlog za ustajanje iz kreveta ujutro i stabilan izvor prihoda, a možda se i pribojavaju da ih više nikad neće uhvatiti inspiracija da napišu i stvore nešto novo.

Dok leži budan usred noći proživljavajući najnoviji napad panike prouzrokovan krizom stvaralačkog identiteta, u mislima jednog scenarista odjednom se stvaraju dvije slatke riječi: spin off. Osjeća kako mu otkucaji srca usporavaju, disanje se smiruje i polako tone u san uvjeren da je našao rješenje za sve svoje probleme.

Mali rječnik televizijskog žargona

Da bismo mogli nastaviti cijelu ovu napetu priču, potrebno je razjasniti nekoliko pojmova. U posljednjih petnaestak godina svjedočimo velikom razvoju i napretku televizijske industrije, pa je tako nastao jedan posve novi jezik televizijske struke prepun termina koji možda i nisu posve razumljivi onima koji se ne kreću tim krugovima.

Najpoznatiji je primjer toga vjerojatno pojam binge. Prvotno je značenje te riječi „razdoblje pretjeranog uživanja u aktivnostima, posebice konzumiranja alkohola ili jela“, a danas podrazumijeva i maratonsko gledanje serija, odnosno gledanje više od jedne epizode iste serije zaredom. Naravno, svi već znamo i za spoiler, tj. dio radnje koji se prerano otkriva osobama koje još nisu pogledale najnoviju epizodu i na taj se način kvari užitak gledanja (eng. to spoil = pokvariti). U drugim jezicima često nedostaju odgovarajuće inačice za takve pojmove, pa u nastavku slijedi nekoliko korisnih definicija:

Prequel – izraz koji se upotrebljava za djelo čija je radnja smještena u vrijeme prije radnje nekog drugog, ali s njim narativno povezanog djela fikcije.

Spin off – radijski, televizijski ili filmski program stvoren od već postojećih programa koji se usredotočuje na više pojedinosti ili na različite aspekte izvornog djela (npr. određene teme, likove ili događaje).

Revival – televizijska serija koja se vraća s novim epizodama nakon određenog razdoblja neprikazivanja, odnosno nakon otkazivanja. Popularnost revivala veoma je izražena u zadnjih nekoliko godina: „Gilmoreice“, „Twin Peaks“, „Prison Break“, „Will i Grace“, „Dosjei X“ i „Roseanne“ samo su neki od njih. Teško je reći je li razlog tome nedostatak inspiracije, nemogućnost stvaranja novog sadržaja, ispunjavanje nostalgičnih potreba gledatelja, nedorečenost izvornog završetka serije ili nešto drugo.

Reboot – novi početak utemeljenog fikcijskog svemira, djela ili serije kojim se odbacuje prethodni kontinuitet radi stvaranja cijele priče i likova ispočetka. Moram priznati da mi ovaj televizijski trend nekako ima najmanje smisla. Zašto uzeti nešto što je dobro i možda, vjerojatno ili sigurno učiniti gorim? Ostavite mi „Buffy“ na miru, ne želimo novu verziju! Svi na ulice! Dajte mi peticiju da potpišem! Osim ako ne bude super. Onda zanemarite sve što sam upravo rekla.

Pomalo me čudi da dosad nitko još nije izašao u javnost s prijedlozima za hrvatske nazive ovih pojmova tipa prethodak, odvojnica, oživnica i ispočetak, ali nikad nije kasno.

Ista pašta, drugo pakovanje

Vratimo se na našeg anonimnog scenarista koji se nakon probdjevene noći ustaje, uzima telefon i zove sve producente, redatelje i predstavnike mreže na kojoj se njegova obožavana serija prikazivala. Jer što ako uzmemo jednog sporednog lika i napravimo priču o tome kako njegov ili njezin život izgleda sad kad je izvorna priča završila? Revolucionarno, zar ne?

Pa ne baš. Iako se u posljednje vrijeme bilježih njihov porast, spin offovi nikad nisu bili strani u svijetu televizijskih serija. „Kafić uzdravlje“ stvorio je „Frasiera“, „Buffy ubojica vampira“ prekinula je ljubavnu vezu s vampirom koji je dobio vlastitu eponimnu seriju „Angel“, „Prijatelji“ su postali samo jedan prijatelj imena „Joey“, a serija „Bostonsko pravo“ mlađa je sestra „Pravde za sve“.

Prva je stvar koju mnogi pomisle kad čuju da se sprema spin off neke serije „Ajme ne“.

Ne zaboravimo „Ekipu za očevid“ koja je imala svoje podružnice u Las Vegasu, Miamiju i New Yorku, ali i seriju „JAG“ iz koje su nastale „NCIS“, „NCIS: Los Angeles“ i „NCIS: New Orleans“. Jedna od najdugovječnijih dramskih serija „Uvod u anatomiju“ također je dobila svoj spin off u vidu „Privatne prakse“ koja je trajala solidnih 6 godina. Od novijih primjera, tu je „Fear the Walking Dead“ koja je nastala od popularne „The Walking Dead“, potom „The Originals“ i „Potomci“ koje prate likove iz serije „Vampirski dnevnici“ i serija „Mladi Sheldon“ u kojoj se tematizira djetinjstvo Sheldona Coopera iz „Teorije velikog praska“.

Unatoč tome (ili baš zbog toga), prva je stvar koju mnogi pomisle kad čuju da se sprema spin off neke serije „Ajme ne“. Uglavnom zbog toga što mnogo takvih serija ne ispuni očekivanja i zapravo služi samo kao očajnički potez kojim se želi izmusti još malo novca. Ipak, uvijek se potajno u dubini duše nadamo da nas možda čeka nova televizijska poslastica i veselimo se druženju s likovima za koje smo mislili da ih nećemo više vidjeti.

U teoriji je stvaranje dobrog spin offa prilično jednostavno. Za početak uzmete lik ili više njih iz jedne serije, a potom ih stavite u novu okolinu, dodate im nove likove i priču koja se odvija ili nakon one iz koje je nastala ili joj prethodi ili se pak odvija paralelno s njom. Međutim, u praksi se često zaboravi da ipak nije riječ o istoj priči i da je potrebno uvesti neke nove elemente po kojima će se nova serija istaknuti. Ne treba nam otkrivanje tople vode i ne želimo gledati istu radnju samo pod drugim nazivom. Ako je to jedini cilj, onda se jednostavno originalna serija mogla nastaviti prikazivati još nekoliko sezona. Želimo drugačiju istost, ako to ima uopće ikakvog smisla.

S'all Good, Man

Jedna od serija koja se obično ističe kao dobar primjer spin offa nastala je od sada već kultne serije „Breaking Bad“, za čije finale postoji opći konsenzus da je najbolje ikad (dokaz A: ocjena 9.9 na IMDB-u šest godina poslije prikazivanja i nakon 72.136 glasova). Baš smo zato svi bili skeptični kad je Vince Gilligan najavio da planira napraviti prequel koji će se usredotočiti na korumpiranog odvjetnika Saula Goodmana, odnosno na njegov život prije nego što je postao takav kakav jest. Čemu uzeti nešto što je već samo po sebi savršeno i potencijalno pokvariti? Koliko god smo svi voljeli Saula, je li nam doista potrebna priča o njegovom životu prije nego što se susreo s Heisenbergom? Četiri sezone kasnije, ispada da je odgovor na to pitanje bio DA.
Slika: https://www.slashfilm.com

U seriji „Better Call Saul“, čija prva sezona započinje otprilike šest godina prije prve sezone serije „Breaking Bad“, Saul Goodman zapravo to još nije. On je Jimmy McGill, javni branitelj koji nastoji izgraditi svoju karijeru na (relativno) pošten način. Brzo nam postaje jasno da su trikovi i prevare Jimmyju zapravo u krvi i jedina stvar koja stoji između toga da potpuno skrene s puta su ljudi u njegovom životu do kojih mu je stalo i kojima je stalo do njega. Prvenstveno je to njegov brat, Chuck McGill, s kojim ima veoma kompliciran odnos, ali i Kim Wexler, odvjetnica koja radi u Chuckovoj odvjetničkoj tvrtki.

Saul iz serije „Breaking Bad“ i Jimmy iz serije „Better Call Saul“ zapravo uopće nisu iste osobe, no imaju nekih dodirnih točaka i postaju sve sličniji kako se radnja iz potonje serije kronološki približava onoj iz prve.

Važno je naglasiti da Jimmy nikako nije zlonamjeran. On ima dobro srce i stalo mu je do ljudi, ali povremeno mu zakaže moralni kompas te je spreman pomalo izigrati zakon i učiniti neke stvari koje možda nisu dopuštene kako bi postigao svoj cilj. S druge strane, Kim je osoba koja uvijek čini pravu stvar, smatra da jedino vlastitim trudom, zalaganjem i poštovanjem nekakvih općeljudskih pravila i zakona može uspjeti u životu. Na njezinom putu do cilja ne dolaze u obzir prečaci i vrlo je moralna, ali ponekad se posklizne, uglavnom pod Jimmyjevim utjecajem, jer svi znamo da je u životu katkad znatno lakše biti pokvaren nego uvijek biti dobar i ispravan.

Saul iz serije „Breaking Bad“ i Jimmy iz serije „Better Call Saul“ zapravo uopće nisu iste osobe, no imaju nekih dodirnih točaka i postaju sve sličniji kako se radnja iz potonje serije kronološki približava onoj iz prve. Njegova transformacija u ljigavog korumpiranog odvjetnika nije nagla, već se kreće postupno: svako njegovo djelovanje, okolnosti u kojima se nalazi i događaji koji ga obilježavaju korak su prema konačnoj sudbini. I upravo to čitavu priču čini uvjerljivom. Jer bez obzira na sve, nijedna osoba ne može tek tako od osloboditeljice i lomiteljice lanaca odjednom u dvije epizode postati luđakinja koja bez ikakvog razloga pali nevinu dječicu po ulicama. Ispričavam se, neke druge televizijske frustracije izbijaju na površinu.

 

Tu je još nekoliko likova koji čine sponu sa serijom „Breaking Bad“, a to su prije svega Mike Ehrmantraut i veliki zlikovac Gustavo „Gus“ Fring. Iako nam je i njihova konačna sudbina poznata, to ne čini njihovu priču manje zanimljivom. Naprotiv, čitava radnja serije „Better Call Saul“ savršeno upotpunjuje priču o Walteru Whiteu i svima koji su mu stali na put.

Budući da znamo kako će Jimmy na kraju završiti, nameće se zaključak da će prijeći na tamnu stranu i postati potpuno korumpiran tek u onom trenutku kada se prekinu sve osobne veze s ljudima u njegovom životu koje ga drže na pravoj strani morala. Ostaje nam vidjeti hoće li pritom i povući nekoga sa sobom.

Borba za pravdu

Malo se što može mjeriti s dobro napravljenom odvjetničkom dramom, a to dokazuje i serija „Dobra žena“ koja je imala prilično zavidan niz prikazivanja od sedam godina. Serija je briljirala upravo u stvaranju zanimljivih likova, i to ne samo glavnih, već i onih sporednih i gostujućih koji su se tek povremeno pojavljivali. Stoga ne čudi da je glumačka postava na čelu s neponovljivom Julianom Margulies svih sedam sezona redovito dobivala nominacije za nagradu Emmy. Likovi u „Dobroj ženi“ nisu podređeni priči ili određeni istom, već baš oni i njihovi postupci stvaraju priču, a na taj način serija dobiva na uvjerljivosti. Upravo su se zato stvari pred kraj počele pomalo raspadati kad su neki od ključnih glumaca počeli napuštati seriju. Rezultat je bilo slabo i razočaravajuće finale koje nitko zapravo baš ne pamti.

Međutim, „Dobra žena“ ostavila nam je u nasljedstvo nezaboravne likove, a jedan od njih svakako je Diane Lockhart. Elegantna, dopadljiva, odlučna i sposobna, osvojila je naša srca baš kao i glumica koja je sjajno utjelovljuje, Christine Baranski (odmila zvana Queen Baranski jer nije ništa drugo doli kraljica). To su prepoznali i tvorci serije, pa je logičnom uzročno-posljedičnom vezom nastao spin off „Dobra borba“. Za razliku od serije „Better Call Saul“, radnja „Dobre borbe“ odvija se nakon završetka matične serije, a osim Diane tu je i nekoliko drugih likova koji su u „Dobroj ženi“ bili skriveni u sjeni Alicije Florrick. Nova serija uvodi i nove zanimljive likove koji se savršeno uklapaju u novonastalu situaciju.

 

Iako je odvjetnički aspekt i dalje prisutan, „Dobra borba“ ipak dublje ulazi u političke vode te se bavi posljedicama američkih predsjedničkih izbora i životom u trumpovskoj Americi. Dok je „Dobra žena“ bila sputana ograničenjima televizijske mreže na kojoj se prikazivala, „Dobra borba“ dobiva slobodu jer se prikazuje na platformi za streaming. To joj omogućuje beskompromisnije i provokativnije istraživanje tema kao što su rasizam, #MeToo pokret, neravnopravnost muškaraca i žena, ali i sve veća podijeljenost američkog društva, odnosno netrpeljivost između pobornika lijevih i desnih političkih struja u SAD-u.

Trump se oštro kritizira u gotovo svakoj epizodi, no svoj glas ipak dobivaju i oni koji se s takvim kritikama ne slažu. Posebice je to izraženo u najnovijoj trećoj sezoni gdje se jasno pokazuje da demokrati u očajničkoj želji da svrgnu trenutačnog američkog predsjednika s vlasti ponekad ne zaziru ni od čega i često posežu za moralno upitnim metodama, padajući pritom na znatno niže grane od svojih političkih neistomišljenika oko kojih se toliko zgražaju.

U čemu je, dakle, tajna uspjeha ovih dviju serija? Vjerojatno u tome što su uspjele zadržati sve one aspekte koje smo voljeli kod njihovih prethodnica, a opet stvoriti određenu vrstu autonomije i posebnosti. Svi bismo vjerojatno klicali od oduševljenja kad bi se nekoj od epizoda „Dobre borbe“ pojavila Alicia Florrick, no nećemo biti previše razočarani ako se to ne dogodi jer znamo da je njezina priča gotova, dok priča Diane Lockhart traje i dalje.

Ako pak uzmemo u obzir da je posljednja scena dviju spomenutih junakinja završila zvučnom pljuskom, možda bi bilo i bolje da se više ne susretnu. Isto tako svi nestrpljivo iščekujemo trenutak kad će se u seriji „Better Call Saul“ prvi put spomenuti nova droga specifično plave boje koja se pojavila na tržištu, a možda i zloglasno ime njezinog proizvođača. No to nam nipošto nije u primarnom fokusu, baš kao ni scenaristima, koji su dokazali da dobro znaju što rade. Obje serije mogu funkcionirati i samostalno, no ipak je gledanje nešto slađe i zanimljivije ako znamo kontekst i pojedinosti koje im slijede ili prethode. Upravo su to odlike dobrog i kvalitetnog spin offa.

Fotografije: Better Call Saul