U današnje vrijeme nije lako imati ideju koju već netko drugi prethodno nije ostvario. U svim sferama umjetnosti (i onog što se teži okarakterizirati kao takvo) svjedočimo oblicima oponašanja i reciklaže već postojećih umjetničkih oblika, što je, uostalom, već postalo i institucionalizirano u terminima intertekstualnosti, pa čak i postmoderne umjetnosti. Ipak, čini mi se da vrlo rijetko kultura remakea uspijeva proizvesti nešto bolje od originala na koji se referira. No bar, u kapitalističkoj maniri, uspijeva zaraditi puno više.

Primjerice, (ne tako) davne 2002. godine izašao je film relativno nepoznatog redatelja Stevena Shainberga zvan Secretary (Tajnica). Nikad čuli? Ja bar nisam donedavno, ali zato sam itekako čula za 50 nijansi sive, film koji je sa skromnim budžetom od četrdest milijuna dolara uspio zaraditi gotovo šesto milijuna dolara i nominaciju za Oscara, dok je E. L. James, autorica istoimene knjige, prema Forbesovoj listi iz 2013. godine apsolutni broj 1 po broju prodanih knjiga. Naravno, seks se prodaje i uvijek će se prodavati, a što je još ključ za uspjeh, pitanje je na koje nije jednostavno odgovoriti, inače bismo vjerojatno i vi i ja bili milijunaši poput E. L. James.

No, da ne skrenem previše u čudnovate puteve tržišta, htjela bih zapravo napisati koju riječ o Tajnici, filmu koji je očigledno inspirirao 50 nijansi, a koji, iako možda nije filmsko remek-djelo, ipak ima nešto što 50 nijansi nema – tu neku toplinu, suptilnu kvalitetu koju volimo nazivati dušom.

Iako premisa Tajnice glasi "Tko kaže da ljubav mora biti meka i nježna?", do kraja filma uviđamo sve one male načine na koje čak i jedan BDSM odnos može biti upravo takav - ranjiv, nježan, pa čak i djetinje nevin.

Kao i kod E. L. James, i u Tajnici imamo jednog Mr. Greya (da, baš se tako zove), ekscentričnog odvjetnika koji uspijeva zaintrigirati mladu Lee Holloway nakon što ona igrom slučaja pronađe put do njegova ureda, točnije na radno mjesto tajnice. Uskoro saznajemo da pomalo neobična Lee potječe iz poprilično disfunkcionalne obitelji, a sklona je i samoozljeđivanju šivaćim priborom – vrlo pomnom i preciznom ritualu koji joj pomaže uspostaviti kontrolu te kroz fizičku bol doživjeti emocionalno oslobođenje.

Na dan kad je Lee puštena iz psihijatrijske ustanove, njezina se "savršena" sestra udaje te, kako radnja napreduje, postaje sve očitije da takva ružičasta budućnost nije predviđena i za Lee, ma koliko se ona trudila uklopiti u obrazac normalnog. Ipak, upoznavanje s Edwardom Greyem odvest će ju prema drugačijoj vrsti happy enda te će Lee naposljetku shvatiti kako snovi njezine obitelji nisu i njezini vlastiti, kako romantika ne mora nužno biti obojena u ružičasto; te kako nije ona jedina koja se ne uspijeva uklopiti u konture društveno prihvatljivog.

Tajnica je film o socijalnoj anksioznosti i depresiji, o nemogućnosti komunikacije i uspostave kontakta s vanjskim svijetom i, konačno, film o samootkrivenju i samoozdravljenju – problematici kojoj pristupa na iznimno originalan (i vizualno vrlo stiliziran) način. Kao što uspijeva suptilno isprepletati žanrove drame, komedije i romantičnog filma, jednako uspješno isprepliće i sve one nijanse BDSM-a koje 50 nijansi propušta dočarati.

U glavnim su ulogama James Spader i Maggie Gyllenhaal (što je sam po sebi dovoljan razlog da pogledate film), a DVD je trenutno dostupan u našem Ogranku Drenova – nemojte da vas oznaka komedije zavara - ovaj neobični filmski uradak puno je više od toga.  

Fotografije: Secretary