Već sam naslov zasigurno potiče na kolutanje očima i budi poriv za povraćanjem od zasićenosti tematikom. Svejedno, ne mogu si pomoći. Nakon svakog susreta s filmovima Sumrak sage, direktno, kao gledatelj, ili indirektno, kao promatrač samih gledatelja, postavljam si ključno pitanje: što se to događa s vampirima i ljudima koji ih u tematskom smislu sišu snažnije i pohlepnije nego što bi to i najokrutnije vampirske zvijeri bile u stanju?

Iako kampiraju u šatorima dok čekaju pretpremijeru, vrište, plaču i opsesivno prate glumce ili literarne derivate Meyerove i Rice, fanovi me toliko ne fasciniraju koliko sama modifikacija motiva vampira te posljedična urnebesna hiperprodukcija varijanti na temu koje nas zaskaču s kioska, a hoće i s platna, čim Meyer malo siđe s trona. Ono što me zanima jest što se dogodilo s vampirom, kada je od Drakule postao Edward i zašto.

Kako bih malo pronjuškala što o tome misle drugi ljudi, a i iskoristila Facebook za nešto korisnije od odumiranja vlastitih moždanih stanica, poslala sam anketu s nekoliko vampirskih pitanja na više adresa, da vidim u čemu je štos i što se tu ljudima sviđa. Iz odgovora se dalo zaključiti par stvari, a najvažnija je ta da sam pitala krivu publiku.

Gdje je nestao čov... ups, vampir? 

Ono što je logično i samo po sebi jasno, vampirske ljubiće alla Meyer (ili prije alla Rice, ako bismo bili kronološki pošteniji) konzumiraju pretežito tween, teen i mladi adolescenti uglavnom ženske populacije te mahom i starije žene. Zvuči dozlaboga nepošteno i generalizirajuće, no htjeli mi to ili ne, drogiranje vampirskim ljubavnim pričama tržišno je prilično specijalizirano. Na romantiku padaju žene, što ćemo. Moji ispitanici mahom su davali odgovore sa sigurne udaljenosti, s određenom distancom ili prema motivu vampira ili prema ciljanoj literaturi i filmovima, tako da je određeni inside pogled na čitavu priču na žalost izostao.

Ipak, kroz razgovore se uspjelo nametnuti, a to me i zanima, par ideja o tome što se dogodilo s likom mračne, zle, morbidne, mrtve ličnosti koja ustaje iz grobova, siše ljudsku krv, bježi od srebrnog nakita, glogovih kolaca ili lošeg zadaha nastalog konzumacijom češnjaka. Čini se kako takav više nije dovoljno kul. Grof Drakula, kakav je bio u originalnom romanu, ili Nosferatu iz istoimenog prethistorijskog filma više nisu zanimljivi. Zla čudovišta evociraju žanr horora, a vampir originalno jest biće straha i mraka, no kao takvo se sviđa manjem postotku mainstream publike.

Eh, jasno je da se motivom vampira kao okrutnog bića kojem je doista stalo samo do krvi i produženja egzistencije, koju i sam više ne smatra kvalitetnom ni poželjnom, još uvijek koriste pisci i u svijetu i u Hrvatskoj. Iako nisam majstor vampirske literature, na um mi padaju Izvršitelji nauma Gospodnjeg našeg pisca, Zorana Krušvara, ili recimo Grozničavi san sada megapopularnog, iako zbog sasvim druge priče, Georgea R. R. Martina.

Vampiri ovih pisaca, onakvi su kakvi vam najčešće prvo padnu na pamet kada netko kaže vampir. Ili su zvijeri koje nemaju u sebi dobrote, a kamo li romantike, ili su proračunata bića koja se služe svojim misticizmom, karizmom, zavodljivošću i fatalnošću da postignu određene ciljeve, a to je i dalje najčešće krv. Ne zaljubljuju se i ne cmizdre. Ipak, čak i njima se dodaju začini ljudskosti, dodaje im se određena doza humanosti, nešto što ih čini zanimljivima. Rice je išla korak dalje: njezinima je pridodana ta doza romantike, dodatno je pojačan taj dojam o humanom čudovištu, o ne-ljudskom biću ponekad "ljudskijem" od čovjeka. U redu, često korištena strategija, od Bladea Runnera, pa i do Edwarda Škarorukog.

Ono što je očito bez dubljeg poniranja u povijest vampirske literature i filmova jest da se motiv modificira. To je sasvim u redu, vampir je ionako označitelj, sve više postaje slobodno lebdeći, sve prazniji te se sve slobodnije na bazu besmrtnika koji siše krv naljepljuju drugačija značenja. Vampir se puni onime što se od tog motiva u određenom vremenu očekuje. Svjetlucanje, osjećajnost, ljubavna previranja i neo-vegetarijanstvo, jer Edward ne jede ljude, iako mu životinje sasvim pašu (?), očito je ono što ciljanu populaciju najviše interesira.Tako da je još jedan vrlo mudar, no i izrazito očit, zaključak taj da je vampirski make over žrtva tržišta. Ništa što se samo po sebi nije nametnulo kao sasvim jasno, no svejedno izrazito bitno.

Suvremeni vampir - mutav srednjoškolac koji siše krv štakora

Današnji je vampir mutav, pohađa srednju školu dvjesto godina, melankoličan je, svjetluca kao Swarovski kristal na suncu, siše krv štakora, ljubaka se s ljudskim ženama, žudi za vječnom ljubavi te ispada nježan, brižan i savršen seksualni i životni partner. Super. Pokraj sebe ima tinejdžericu ili djevojku koju će učiniti sretnom, a koja je po mogućnosti prazna i u potpunosti o njemu ovisna, slabog karaktera te bljutava kao nezačinjena salata. Pretjerujem, jasno, i služim se zaključcima izvučenima pretežito iz Sumrak sage, no generalno, Edward udara određeni smjer i ritam po kojem se gibaju današnje predodžbe vampira. Netko će se na to zgroziti, no smatram da je to samo zanimljivo.

Možda nas više od brige za modifikacijom vampira treba početi brinuti modifikacija društva i interesa istog društva u kojem živimo, jer, sjetimo se, vampir je proizvod tržišta. Ono ga uređuje za svoju publiku, a publika konzumira ono što joj se sviđa. Sad, iako se meni Sumrak saga nužno ne sviđa nešto naročito, po uspjehu filmova, a i knjiga, očito je da se puno ljudi ona sviđa. Postavlja se pitanje zašto. I zašto se vampiri kao motiv ljudima sviđaju i da ih konzumiraju i da ih pune novim značenjima te rastežu kao žvakaću gumu u vlastitim interpretacijama i kreacijama. Ponovno, proizašlo iz komunikacije s ispitanicima ankete, očito je kako je vampir izrazito snažan motiv, a slijedi i zašto.

Dakle, vampir nužno konotira besmrtnost. To je biće koje se može ubiti samo na određen broj načina, no mogućnost da samo od sebe ponovno umre izrazito je nevjerojatna. I to je super. Tko ne želi biti besmrtan? I tko ne želi posjedovati moć kakvu posjeduju vampiri? Vječan život i vječna ljepota mokri su snovi čitave zapadne civilizacije i našeg društva. Besmrtnost je snažnija od novca, snažnija od vlasti, snažnija od svega što čovjek trenutačno može posjedovati. A tko mu to može dati? Vampir.

Gotovo kao bog, vampir je u mogućnosti pružiti nekome vječan život gotovo jednako lako kao što ga može i oduzeti, jednim ugrizom. Sam je prilično nedodirljiv, osim ako niste Buffy, a koristi se čitavim arsenalom drugih poželjnih karakteristika poput ljepote, zavodljivosti, karizme, magije da bi postigao svoje ciljeve. On nije kao besmrtni vilenjak, koji je nježan, prirodan, pa i slabašan, iako veličanstven na svoj način, on je moćan, okrutan, mističan, izrazito seksualiziran. Polje njegove moći ne seže samo na područje gutanja krvi, čime je direktno povezan uz motiv smrti i života simultano, već je moćan i na fizičkoj razini, i to ljepotom. Mokri snovi - remake.

I sada, kada se te karakteristike prebace na fantaziju o ljubavi, o predavanju u ruke nekome daleko moćnijem koji će te zaštititi, koji će ti podariti tu vječnu ljepotu i život o kojem maštamo te moć, postaje jasno odakle tolika tematska eksploatacija romantičnog vampira. Mlade djevojke, neke jasno, kao i starije žene, podložne su konzumiranju upravo takve literature, koja obećava ono o čemu maštaju, snažnom dečku, muškarcu koji im nudi daleko više moći, ljepote, ljubavi i seksualne fantazije, i to vječno. Mašta se o izlasku iz vlastite svakodnevice fantazijom nečeg nadnaravnog, što više nije ubojito, već je poželjno. Osim toga, u mračnim likovima kao što su vampiri postoji neki, čini mi se, magnetizam, a i privlačnost u zlu. Zlo je zanimljivo - na neki morbidan način. Ipak, to je biće koje pije krv, koje je mrtvo i koje može nauditi na načine na koje čisti i lijepi Legolas nije u stanju.

Biznis na ljubavi

U konačnici, ono što se da zaključiti o vampirima jest da se mijenjaju i mijenjat će se i dalje. Fascinacija zaljubljenim vampirima neće prestati tako brzo, dok god ima zaljubljivih tinejdžerica kojima bi dobro došao baš jedan zločesti vampirski dečko da ih izvuče iz monotonije. Mislim kako ne treba osuđivati samu modifikaciju vampira. On je tu da se koristi kao motiv, da ga se modelira i oblikuje. Ovdje je samo dobro uklopljen u žanr ljubavne književnosti, ukalupljen da odgovara primarno romansi, a potom ideji vampira kao svega onoga što u svojoj bazi taj motiv predstavlja. Vampir je samo nadogradnja ljubića i zato ga konzumiraju one žene koje bi vjerojatno bile sklone konzumirati ljubavni roman s bilo kojim plauzibilnim motivom. Pametno, zar ne? Jer što se drugo prodaje ako ne ljubav.

Čitavi biznis se vrti oko ljubavi, a medijski bi proizvodi bez tog motiva bili slabašniji, neisplativiji. Ljubav je toliko ideološki snažna i iskoristiva da ovdje jednostavno nema mjesta da se ulazi u detalje. Ako se tema prepreka u ljubavi toliko izlizala u međuljudskim odnosima, zašto je ne začiniti nečim drugim, vampirima ili vukodlacima? Tako da Edward prije postaje junakom ljubavnog romana nego vampirskog romana.

Ono vampirsko, mislim, samo je pododrednica osnovnog žanra. Ako se tako pogleda Sumrak, kao i svi derivati, zapravo se autoricama može čestitati. Ne na kvaliteti pisanja, dubokim likovima ili genijalnim idejama, niti na ideologiji koju serviraju mladim čitateljicama (onu gdje im treba moćan i lijep i snažan dečko da budu netko i nešto), već na ingenioznoj tržišnoj kalkulaciji i maksimalnoj iskoristivosti motiva vampira koji financijski postaje fenomen.

Tako da se može izvuči zaključak koji je izrazito pomirbene naravi prema Sumrak sagi i varijacijama na temu.

Nema smisla drastično mrziti Sumrak sagu ili svjetlucave vampire. Nema smisla ni u pretjeranom obožavanju. Ipak, na Meyer se može učiti kako modificirati dobro poznati motiv kao što je vampir i oduvijek popularan žanr kao što je ljubavni roman u proizvod namijenjen ciljanoj publici, koji nosi zaradu i popularnost. Sumrak saga na kraju krajeva proizvod je napravljen za tržište koje se njime nezasitno gosti. Baš poput starih vampira.

Tako da slobodno možete uprijeti prstom i na konzumente, ako baš niste skloni svjetlucavoj varijanti vampira.  

Netko oštroumniji i smjeliji slobodno neka se poigra motivom starog besmrtnika. Možda ga modificira u nešto drugo. Dok se i to ne izliže. 

Fotografije: Ilustracija/Sumrak saga