Neil Young ponovno je ugodno iznenadio širu javnost objavljivanjem svoje autobiografije u šezdeset i sedmoj godini života 2012. godine, a ubrzo objelodanjene i u Hrvatskoj.

Oplemenjena odličnim prijevodom Elvisa Šimunica i Lade Furlan Zaborac (u izdanju Menarta), ona ujedno predstavlja i Youngov autoportret naslikan nekronološkim slijedom naracije događaja. Takav će postupak nedvojbeno zasmetati dijelu čitatelja, nesklonom liku i djelu proslavljenog kantautora (njima bi čak autobiografija mogla biti zamorna, uzmemo li u obzir Shakeyjev raspon hobija – od sakupljanja automobila i vlakova preko režiranja filmova do kreiranja Start-up kompanije Pono u svrhu vrhunske kvalitete zvuka pri slušanju glazbe na internetu!), ali i obradovati preostali dio knjigoljubaca – štovatelja njegove osobnosti, kao i prepoznatljivoga utjecaja na rock-glazbu današnjice.

Nakon čitanja knjige San jednog hipija osjećam se ispunjeno. Smijući se i plačući putovao sam sjećanjima kroz prošlost i vraćao u sadašnjost, doživljavajući život iz pera jednog emotivca i zanesenjaka, uz malu pomoć Velike Duše. Njoj se autor ponizno obraća i zahvaljuje na svemu u svome bivanju!

Najemotivniji ulomci knjige odnose se na (sada već bivšu) suprugu Pegi i djecu Amber, Zekea i Bena. Njima je autor i posvetio knjigu. Međutim, na podjednako dojmljiv i osjećajan način rock-pjesnik ispisuje retke o dugogodišnjim prijateljima, štovateljima i glazbenim suradnicima bez čijeg doprinosa ni on sam ne bi postao cjelovita osoba. Neki od njih nisu više tjelesno prisutni na ovome svijetu.

Izdvojio sam ulomak o glazbenom producentu Davidu Briggsu (osim Youngovih, tijekom karijere producirao i albume drugih istaknutih izvođača – npr. Henry's Dream Nicka Cavea & The Bad Seedsa), kreativcu, suradniku i prijatelju od početka solističke karijere (1968.g.) do njegove smrti (1995. g.):

„S Briggsom sam snimio svoje najbolje transcendentalne albume kojima sam se najviše uspio približiti Velikoj Duši. To spominjem zato što me Ona najčešće posjećivala baš kad sam bio s Briggsom. Nas smo dvojica znali kako postići ono što želimo. Nekako smo znali put koji vodi do toga. Od svih ljudi koje sam upoznao, Briggs je najviše utjecao na moju glazbu. Uz moju ženu i djecu, najviše sam u životu zahvalan Briggsu jer me savjetovao pri stvaranju brojnih mojih djela i bio mi vjeran prijatelj. Osjećam gubitak. Osjećam uspomene. Osjećam težinu svake greške koju sam počinio u našem dugogodišnjem odnosu. U trenucima kad je on bio u pravu, a ja u krivu, kad ga iz potpuno krivih razloga nisam angažirao za producenta, a trebao sam. Žalim zbog svake naše svađe. Osjećam nedostatak njegove glazbene energije u kombinaciji s mojom. To se nikako ne može nadomjestiti i nastaje praznina.''

Iskreno i bez zadrške. A Neilov glazbeni ukus kreće se od pjesme A Day in the Life Beatlesa do Nirvane, Pearl Jama, Sonic Youtha, Wilca, Giversa, Foo Fightersa i drugih izvođača.

Unatoč svemu, Neilova životna slagalica još nije posložena. Tko zna, možda u bliskoj budućnosti ponovno okupi svoj slavni prateći bend Crazy Horse za novi album i turneju.

S nepredvidljivim Kanađaninom nikad se ne zna.

Puzzle su vam na raspolaganju. Na vama je, dragi čitatelji, odluka hoćete li sastavljati slagalicu. 

„Poštujem bendove koji mi ponude nešto što mogu osjetiti. (Bendovi koji ''poziraju'' najčešće su mi odbojni.) Bitno mi je samo što prema nekom bendu osjećam. Tako ja doživljavam glazbu, kao osjećaj. Slično je i s ljudima.'

Pronađite "San jednog hipija" na našim policama 

Fotografije: rockmark.hr