Islandski film Mlijeko, redatelja Grímura Hákonarsona, prikazuje se u sklopu Ženijalnih dana u kinima Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača. Riječ je o humorističnoj drami koja se u velikoj mjeri temelji na stvarnosti. Tužna je to stvarnost, ali u jednu ruku i utješna, barem za one koji maštaju o skandinavskom načinu života. Moglo bi se reći da ni na Islandu ne teku med i mlijeko, osim što u brojnim scenama ovoga filma ipak teče mlijeko.

Glavna je junakinja filma Inga, a titulu junakinje, i to nesvakidašnje, definitivno je zaslužila. Inga živi s mužem u jednoj poprilično malenoj i izoliranoj islandskoj zajednici. Bave se mljekarstvom, a već dugi niz godina članovi su zadruge čiji je cilj omogućiti farmerima bolje uvjete rada. No, kako to obično biva, s vremenom je zadruga krenula u krivom smjeru i zapravo je i sama postala leglo korupcije. Ili si s nama ili si protiv nas  - tako bi se ukratko mogao opisati princip funkcioniranja zadruge. To se, očekivano, prelama upravo na leđima farmera. Primjerice, farmeri ne smiju kupovati proizvode niti koristiti usluge proizvođača koji nisu suradnici zadruge, pa čak ni ako je to za njih povoljnije. Svaki neposluh kažnjava se isključivanjem iz zadruge što je u ovom slučaju ravno isključivanju iz čitave životne zajednice.

Na početku filma Ingin muž umire u okolnostima koje su itekako povezane s posljedicama života unutar zadruge. Nakon toga Inga bi možda čak i odustala od farme i preselila se u urbaniju sredinu u koju su njena djeca odavno pobjegla, no zadruga se ovoga puta ipak namjerila na krivu osobu. Počevši od sitnica poput postova na Facebooku u kojima proziva zadrugu, preko dramatičnih ispada, Inga se na vlastiti način upušta u uspješnu borbu protiv puno jačeg protivnika.

 Ovo nije film uz koji će se gledatelji smijati uglas. Više je riječ o filmu uz kojeg će se svako malo rezignirano nasmiješiti i prepoznati obrasce iz svakodnevice društva. Bez obzira na veličinu i civilizacijski napredak - gdje ima ljudi, ima i problema.

Humoristični elementi filma uglavnom su vezani uz situacije u kojima je Ingi zaista prekipjelo. No, ovo nije film uz koji će se gledatelji smijati uglas. Više je riječ o filmu uz kojeg će se svako malo rezignirano nasmiješiti i prepoznati obrasce iz svakodnevice društva. Bez obzira na veličinu i civilizacijski napredak - gdje ima ljudi, ima i problema. S druge strane, upravo u takvim okolnostima dolazi do izražaja i ono dobro u ljudima, a Inga izaziva poštovanje integritetom prije svega.

Inga je toliko jednostavna i iskrena da je već i to pravo osvježenje za vidjeti. Osim što nije nekakva imaginarna idealna junakinja, ni sama nije sklona idealiziranju. Naprotiv, čak i o pokojnom suprugu, kojeg je iskreno voljela, ne slika sliku savršenstva i ne libi se iskoristiti spoznaje o njegovim nemoralnim postupcima prema ostalim članovima zajednice kako bi im otvorila oči o nezdravoj atmosferi ucjene i licemjerja kojom su okruženi.

Za razliku od idiličnih prikaza Islanda na kakve smo navikli i zbog kojih je riječ o jednoj od najprivlačnijih turističkih destinacija svijeta, u ovom filmu netaknuta priroda slika jednu drugačiju sliku. Sliku uz koju ipak postaje donekle jasnije zašto je ta priroda netaknuta ili možda čak i zašto je bolje da takvom i ostane.

Za razliku od idiličnih prikaza Islanda na kakve smo navikli i zbog kojih je riječ o jednoj od najprivlačnijih turističkih destinacija svijeta, u ovom filmu netaknuta priroda slika jednu drugačiju sliku.

Opću je notu filma možda ipak najbolje opisao jedan Ingin kolega. Govoreći o suprotstavljanju zadruzi izjavio je da po prirodi nije optimist, no ipak vjeruje da bi oni mogli uspjeti. Upravo s takvim osjećajem, dodatno podcrtanim odličnim odabirom soundtracka, film ispraća publiku iz dvorane.

Ruku na srce, Mlijeko je na mahove pomalo monoton film, pogotovo u usporedbi sa žanrovskim prethodnicama poput Tri plakata izvan grada, koje se konstantno povlače po najavama i opisima, iako sličnosti nisu baš toliko snažne. No, to je u redu. Baš kao što je u redu da nije riječ o još jednom napetom i krvavom skandinavskom psihološkom trileru. Ne, riječ je zapravo o  prikazu -  i u stvarnom životu monotonog - psihološkog terora svakodnevice i društva. A u tom je aspektu ovaj, inače solidan film, čak odličan.

Izvori: Cineman