Animirani film Zacka Snydera iz 2010. godine u svakom je slučaju jedan od onih animiranih uradaka koji iskače iz mape "uobičajeni crtić". U koju točno mapu se želi smjestiti, nije jasno, no uglavnom, onima koji ga odgledaju te u njemu uživaju nije niti bitno. 

Naime, radi se o animaciji studija koji je zaslužan za raspjevane pingvine Happy feet. Sove u ovom uratku u svakom slučaju rijetko pjevaju, a kada se i uhvate takvog poduhvata radi se o suptilnom umetanju comic reliefa u radnju koja se tijekom crtića u svakom slučaju ima običaj narogušiti i namrgoditi. Klasična forma borbe dobra i zla koja je baza gotovo svakog animiranog filma, u ovome je zaodjenula ponešto ozbiljnije ruho. Nevjerojatna animacija na kojoj se radilo gotovo 3 godine u Animal Logic studijima u Sydneyu izrazito je realno približila detalje svijeta koji se odmiče od svjetova s leptirićima, krijesnicama, slatkim životinjicama i minimaliziranim nasiljem u kojem je smrt doslovce fusnota.

Soren, glavni protagonist, te njegova skupina tipičnih simpatičnih sidekick likova, u potrazi za legendarnim čuvarima doživljavaju i više nego opake susrete s borbom, nasiljem i smrti. Iako u potpunosti bez krvi, borba ne pristaje na kompromisno prikazivanje. Ona je realna i očita. Podjednako realna je i smrt koja nije rezervirana samo za ultra zlog antagonista, koji u svakom medijskom obliku ovakvog formata nema izbora nego biti kažnjen, već obara i junake za koje kroz film navijamo. Kako je i sama forma ponešto ozbiljnija, tako za njom ide i tema. Priča počiva na legendi te junaku koji odrastao na pričama iz legende o sovama čuvarima, u njoj, po logici animiranog filma svakako i završava. Čuvari se bore protiv zla, koje je tipično, beskompromisno, ljuto i bez ikakve savjesti. U ovom slučaju ima formu sove tiranina, i njegove žene, koja je i general i kljun produžetak za svaku odluku i čin. Odluke i činovi u ovom slučaju baziraju se na obrascu zlog tiranina s kompleksom manje vrijednosti koji pod svaku cijenu želi vladati svijetom sova i čitavom šumom.

Osim što potpada pod obrazac uobičajenog zlikovca koji oko sebe formira vjernu vojsku štovatelja ličnosti, negativac se uznemirujuće lako može komparirati s Hitlerom. Ideja o nadmoćnoj vrsti sova koja upravo na temelju te vrste ima pravo vladati ostatkom čini se kako je derivirana iz nacističkog diskurza o superiornosti arijevaca u odnosu na ostale koji u ovom slučaju trebaju biti robovi ispranih mozgova koji nesvjesno pomažu u proizvodnji ultimativnog oružja za pobjedu nad čuvarima. Osim samog nacizma evidentnog pod površinom, ekipa zločinaca može stajati kao bilo koji oblik tiranije koji dobrom demokratskom svijetu prijeti ultimativnim oružjem. Dobar demokratski svijet svakako voli ispravljati pogrešno, što je u realnim svjetskim okvirima izrazito problematično, dok je u animiranom filmu o pozitivcima koji uviđaju okrutnost rata i djeluju kako bi zaštitili svoje bližnje ipak opravdano. Čitav taj mračan setting prošaran je humorom, tipičnim likovima koji su kronično simpatični i nemoguće slatki, pjesmom, i idealima koji veličaju heroje, dobro, jednakost i prijateljstvo. Kako ne bi bilo šoka i ideološkog drhtarenja, kraj se anticipirano zatvara u pozitivnoj maniri. Dobro pobjeđuje zlo, vrijeme je za red slavlja potom red hvale.

Iako voli klasično zaokruženo formu koja će ustoličiti vrijednosti koje svakako nastojimo usaditi svojoj djeci, o jednakosti svih sova ili ljudi, o hrabrosti i vjeri u snove, o potrebi za prijateljstvom i empatijom, ovaj animirani film nije strogo usmjeren za djecu, ponajmanje malu. Izvrsna animacija i smanjena koncentracija omekšivača pri prikazivanju nasilja možda neće biti obećavajuća najava za roditelja malog djeteta. No upravo iz razloga što ne maskira, ovaj animirani film ne poznaje granice po pitanju godina, a teme koje se daju iščitati iz samog tijeka filma i odlična zabava i humor svakako su bonus bodovi.

 Nakon što ga odgledate definitvno se nameće: Pa dobro, gdje je taj nastavak?