Cvrčci. Samo cvrčci.

Da je s nama Arnold Schönberg, složio bi od njihovih tonova kakvu skandaloznu simfoniju koja bi izazivala bijes gospode u frakovima i cilindrima. Početkom XX. stoljeća...

Da ih u ovakvoj snazi doživi Stephen King, pretvarali bi se u čudovišne zvijeri s telepatskim moćima u kakvom pisanom ili snimanom hororu. U sjevernom Maineu ih nema toliko...

Kolumna "Kulturni faul" serija je osobnih i subjektivnih osvrta na specifične fenomene iz područja kulture, obrazovanja i stvaralaštva.

Kako ih slušam samo ja, iz ovog iskustva neće nastati ni dobro prodavani horor ni natuknica za ulazak u udžbenike povijesti glazbe, već jedan mali osvrt na simpatičnu i poučnu aktivnost studenata s Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija pri Umjetničkoj akademiji u Splitu, a koju je podržao Centar za kulturu Milna.

Da, bračke Milne...

Vjerujem da je u novinarsko-spisateljskim konstrukcijama povremeno vrlo važno prikazati ambijent i kontekst nastanka pojedinih tekstova, naravno onda kada je to referentno i relevantno za temu. A upravo je sada takav slučaj, pa krenimo.  

Gospodu cvrčke ste već upoznali u prvoj rečenici. Upoznajte i guštera koji pažljivo vreba na ostatke doručka (kruh, pašteta i pomidor), maslinu koja tek treba doći do faze pružanja plodova, bezbroj borova i njihovih iglica, zvuk rada mehanizma solarnog kolektora i šumeće radiostanice.

20160817_100242

Upravo tako izgleda Milna iznad male uvale Lučica i okolina stola na kojem se nalazi prijenosno računalo. Od samog smo mjesta, i glavnog junaka naše priče, udaljeni dvadesetak minuta pješačenja. Isplati se. Milna je mjesto na zapadnom dijelu otoka Brača, cestovno relativno udaljeno od poznatijeg Supetra ili Bola. Službena statistika kaže da u pet naselja općine živi 1 009 stanovnika, a teško joj je potpuno precizno reći i koliko se taj broj poveća tijekom ljetnih mjeseci, kada uostalom i nastupa koncertna simfonija cvrčaka.

Vanjskom estetikom i današnja Milna nalikuje bezbrojnim istočnojadranskim mjestima u kojima su svoju višestoljetnu vlast ostvarili Mlečani. Kuće od kamena, uske uličice, crkva koja ljepotom i specifičnošću (posebno zvonika i zvonjave!) nadilazi značaj i snagu mjesta, napušteni objekti nastali u vihoru migracijskih kretanja preko oceana... Rođena je tu i majka Tina Ujevića. Danas je to voljeno i poželjno turističko odredište osnovu kojeg čini u samom središtu mjesta smještena hvaljena ACI marina čija estetika, način funkcioniranja i život korisnika pružaju temeljnu energiju današnje Milne. Divljenje svakako izazivaju jedrilice korak s kojih znači izravan ulazak u restoran smješten u gradnji iz XVIII. stoljeća...

20160817_095536

Upravo u takav ambijent u svibnju 2016. stigli su spomenuti splitski studenti pred kojima je bio složen zadatak kako provesti sistematično istraživanje i sagledati identitet(e) i mogućnost razvoja Milne. Recept nam je naizgled poznat. Naviknuti smo, posebno u Rijeci, da na temelje napuštenih industrijskih prostora stižu arhitekti (i njihovi učenici) koji nas onda očaravaju novim vizijama, ali ovdje je riječ o studentima koji dolaze iz smjera vizualnog dizajna. No neka vas "vizualno" iz njihovog naziva ne zavara - nije riječ samo o slikovnom uobličavanju osjećaja mjesta u oku prepoznatljiv brend već o znatno dubljim konceptualizacijama same srži budućnosti mjesta. Kada vam moderniji planeri i menadžeri kažu da dizajnerski pristup, "design thinking", mora biti i u planiranju gradske kanalizacije, usluge hitne pomoći, vatrogasnih puteva, blagajničke naplate (...), onda se pri tome misli na nešto što su pokušali raditi i ovi studenti - tražeći odgovarajući vizualni i komunikacijski okvir Milne, pokušali su prodrijeti i u srž samog mjesta, njegov razvoj, sadržaj... Marketing ne može biti prijevara i nastajati kao Potemkinovo selo.

Konkretan rezultat stoga je više od slike - on je vizija, i to vizija po kojoj se Milna mora razumjeti, prepoznati, ali i razvijati kroz pet ključnih područja - poljoprivredu, sport, javne servise, kulturu i transport. Primijetite da među pet područja nema poimence navedenog turizma - mjesto za sebe ne treba mantrati da je "turističko", nego da je dobro u nekom konkretnijem području. Ljudi onda već dođu...

Svako od pet područja dobilo je potom isti, a ujedno različit znak - prepoznatljivo jedinstveno tipizirano "M" i vlastitu boju, čime su komunikacijska poruka i njene mogućnosti postale bogatije i svrsishodnije. Poanta je svega zapravo, a tu dolazimo do ključa razumijevanja akcije, bila osmisliti mjesto koje ne živi od svibnja do rujna ovisno o jačini vjetra za jedriličare oko Brača, već cijele godine autentičnim lokalnim životom. Upravo zato sastavljen je i fiktivan formalni javni poziv poduzetnicima i građanima na doseljavanje u Milnu i upravo tu pokrenu posao! Jasno je da gdje nema ljudi, nema ni razvoja i života i taj krug u suvremenom svijetu može razbijati samo inteligentno planiranje i dobro vođeni društveni eksperimenti. Taj komad papira estetski je najružniji, a sadržajno najvažniji rezultat studentskog rada.  

Naravno, da sve ovo vrijedi ispisati i u Magazinu Gradske knjižnice Rijeka te da je relevantno i za knjižnicu u razvoju, kao što je GKR, ali i Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture 2020. Studenti su među ostalim zamislili i preuređenje jedne zgrade u pravi javni servis u kojem se nalaze turistička zajednica, suvenirnica, servis za bicikle i, naravno, knjižnica. Ljude ne možemo naseliti u mjesta bez živih i otvorenih kreativnih središta i izvora znanja, mašte...

Untitled

Još dublji smisao koji pronalazim u studentskoj vježbi jest da je riječ o pristupu zanimljivom i potrebnom gotovo svakom drugom lokalnom, manjem ili većem mjestu, a koje prolazi demografsko rasipanje, poduzetničko posustajanje ili krizu društvenih vrijednosti... Jedan od važnijih načina rješavanja problema jest promišljeni inženjering u kojem dizajnerske vještine čine jedan od ključnih začina dobrog rezultata. Naša lokalnije važna pitanja tako su kako mjesta u razvoju učiniti ljepšima i građanima korisnijima (Viškovo...), riječka naselja i zapuštene zone sadržajnijima (Škurinje, Pehlin, Mihačeva Draga...), mjesta na rubu održivima i privlačnima (Delnice, Vrbovsko...).

Možemo se nadati da će sve ove sredine vidjeti takve kreativne vježbe, ali sve češće doživjeti i njihovu operacionalizaciju.

Jer cvrči to zaslužuju...

20160815_201158