Hladna intimnost drugi je dio dvojne knjige svjetski poznate intelektualke Eve Illouz. U njoj autorica propituje nastanak i posljedice takozvanog emocionalnog kapitalizma. Emocionalni kapitalizam je prema autorici nastao komodifikacijom osjećaja, oni danas naime služe kao roba oko koje se odvija društveno pregovaranje.

Fantazije nikad kao danas nisu bile tako brojne i višestruke u kulturi koj ih neprekidno proizvodi , ali su svejedno postale sterilne jer nisu vezane za stvarnost i jer se sve više organiziraju unutar hiperracionalnog svijeta odabira i informacija o tržištu.

Prisiljeni smo govoriti o osjećajima, raščlanjivati njihovo značenje, ukalupljivati naša, ipak na kraju krajeva jedinstvena iskustva, a to je najočitije u sferi medija gdje se razgovorom o osjećajima pune stranice i stranice najčitanijih časopisa, kao i u publicističkoj produkciji bilo koje zemlje gdje takozvana self help literatura definitivno vodi po čitanosti. O osjećajima se mora pričati, pisati i čitati, bilo kod psihologa, bilo u časopisu, bilo u publicističkim bestselerima, osjećaji prodaju. Šimleša, Krizmanić, Bučević samo su neka od imena najtraženijih spisatelja čiji su naslovi za samopomoć na top listi najčitanijih knjiga u svim našim knjižnicama.

Prema Evi Illouz takvo neprestano pričanje o osjećajima umanjuje njihov individualni značaj, dovodeći nas u stanje hladne intimnosti, gdje se o svemu priča, gdje je osjećaj javan, a zbog toga, neminovno, i manje osoban.

“Ne samo da se kulturni repertoar tržišta koristi u doslovce svim privatnim i obiteljskim interakcijama nego se čini kao da postaje sve teže prebacivati se iz jedne strukture djelovanja (ekonomske) u drugu (romantičnu). Dominacija hiperracionalnosti zauzvrat ostavlja trag na naš kapacitet da maštamo.”