Upravo sam pogledala jedan film, malen, tih i zapravo bezdogađajan, također jedan od onih koji će, nažalost, zasluženo pretrpjeti packe kritičara, i za koje i sami, dok ste još omamljeni unutarfilmskom atmosferom, znate da su trebali ispasti bolje, jer svi elementi za trijumf bili su tu, u ovom slučaju i kvalitetan predložak, i redateljica koju pamtimo po delikatnom rukopisu i karakterni glumci.

Bit će to tek kratka preporuka za ušuškavanje u ovo poslijeblagdansko doba, dobronamjerno ukazivanje na film koji veseli i grije.

Jedan je to od onih filmova koji će ostati na rubu filmografija svojih autora i potisnuti u filmofilskim arhivima gledatelja, ali ja se želim još malo umotavati u njegove boje i teksture, zato vam o njemu pišem.

Bit će to tek kratka preporuka za ušuškavanje u ovo poslijeblagdansko doba, dobronamjerno ukazivanje na film koji veseli i grije poput aromatičnih kolačića uz vrući čaj, i koji se možda neće dugo zadržati u sjećanju, ali trenutačno opija i krijepi, a čini to vizualnim šarmom i starinskom nevinošću.

Zeznuta zajednica

O filmu Knjižara (The Bookshop, 2017) nagrađenom trima Goyama, koji potpisuje španjolska redateljica Isabel Coixet, potaknuta bestsellerom Penelope Fitzgerald, teško je nešto jednoznačno reći, istinski je tužan, ali ne i turoban, nije dobro napisan, no daleko od toga da je loš.

A ono što gledatelja vabi ovoj pripovijesti, pogotovo sve nas koji ludujemo za knjigama i prostorima u kojima do njih možemo doći, njegov je naslov, zatim zavodljiv plakat (na kojem uz pastelne boje nalazimo, naravno, knjige) i divna Emily Mortimer u ulozi osjetljive, ali odlučne žene koja krajem 1950-ih godina u slikovitom priobalnom gradiću odluči otvoriti - knjižaru.

Najzahvalniji Florencein kupac tajnoviti je starac, bibliofil i mizantrop koji u svojoj skrovitoj vili kolekcionira knjige, ali i uništava naslovnice onih na kojima su portreti njihovih autora.

Taj benigni, dapače suštinski plemenit poduhvat naići će na protivljenje gotovo čitave zajednice, konzervativne i zatvorene, od njezinih moćnih članova, pripadnika seoske aristokracije, a oni su trošnu kuću u koju Florence Green useljava sa svojim knjigama kanili drugačije iskoristiti, do većine mještana koji čitanje preziru ili pak naprosto ne razumiju.

Hrabroj ženi izloženoj udruženom pritisku plejade karikaturalnih figura, dakle, neprijateljski raspoloženih žitelja tog tek naizgled idiličnog gradića, ipak uspijeva ostvariti svoj cilj; u knjižari, pred policama od tamnog drveta ispunjenim raznobojnim hrptovima, ona će otpijati čaj iz finog kineskog porculana i družiti se s djecom koja joj pomažu u poslu. Najzahvalniji Florencein kupac tajnoviti je starac, bibliofil i mizantrop koji u svojoj skrovitoj vili kolekcionira knjige, ali i uništava naslovnice onih na kojima su portreti njihovih autora, jer iako majstorski pišu, oni su ipak, uh, mrski mu ljudi.

Florence svom vremešnom prijatelju preporučuje za to doba skandalozne lektire - Fahrenheit 451 i Lolitu - i tako knjige s vremenom povezuju dvije samoće, kao što su nju davno zbližile s njezinim pokojnim suprugom, jer upoznali su se u jednoj knjižari. Kad on pogine u ratu, njoj ostaju sjećanja na sretnije dane i snovi o vlastitom knjiškom utočištu. Estetika ove romantične pričice slikovničasta je (ciničniji gledatelj otpuhnut će - nepodnošljiva), fini detalji u interijerima i  odjevnim kombinacijama izmjenjuju se sa zamamnom fotografijom krajolika, a vrijednost više su Patricia Clarkson i Bill Nighy u ulogama opake generalice, Florenceine primarne neprijateljice, i dobrodušnog usamljenika Edmunda Brundisha.

Moderna bajka

Za kraj podsjetnik na još jedan slatkiš, koji me utoplio prošle zime: Čudesni svijet Belle Brown (This Beautiful Fantastic, 2016), opet nešto za knjigoljupce-filmoljupce, pričuljak o mladoj bibliotekarici, zgodnoj, šeprtljavoj i uopće krajnje neobičnoj koja, izložena maltretiranju na radnom mjestu, a zaposlena je u jednoj ozbiljnoj biblioteci, sanjari o harmoničnijoj i kreativnijoj egzistenciji, ali i dalje u knjiškom okruženju - rado bi stvarala slikovnice za djecu.

 

Ni kod kuće Bella nema mira, no nakon prvotnih nesuglasica s najbližim susjedom, s tim će se mrzovoljnim udovcem sprijateljiti, i unatoč fobiji od svake vrste vegetacije, krenut će s njim u avanturu uređenja svog podivljalog vrta.

Jedan film smješten je u pitoresknost engleske provincije, drugi u šarenilo Londona, u jednom zbivanja pokreće melankolična knjižarica, u drugom kaotična knjižničarka, obje se vežu za naizgled mrgudne starčiće koji su odavno odustali od svijeta, a svaka na svoj način diže glas i utire svoj put ne obeshrabrujući se zlom srećom; romantična drama i moderna bajka, eto vam dva saharinska užitka za zimske praznike.