Pubertetlije najviše boli kada im netko na negativan način komentira vanjski izgled. Zlurade komentare glede vlastitih mentalnih sposobnosti neće doživjeti toliko osobno jer su svjesni vlastitih intelektualnih sposobnosti, no vanjština im je u pravilu najslabija točka. Upravo tijekom puberteta nastaje teško utaživa potreba za komplimentima vršnjaka i okoline, a novonastali kompleksi stanjuju se izmišljanjem egomanijakalnih mitova te pričanjem politički nekorektnih viceva koje pretežno čine šovinistički i seksistički elementi.

Pubertet je idealno doba za stvaranje traumatičnih predrasuda o sebi te rasističkih i inih premisa o drugima, a upravo o tome poprilično govori grafička novela Američki Kinez (Fibra, 2015.) koju je u potpunosti napravio Gene Luen Yang (1973.). Budući da kao srednjoškolski nastavnik informatike dobar dio dana boravi među mladima, Yang je upućen u problemska pitanja novih generacije, u pravilu zna na koji način i o čemu razmišljaju mladi. Yang je grafičku novelu Američki Kinez objavio 2006. godine – iste je godine djelo zaradilo nominaciju za National Book Awards u kategoriji Young People’s Literature, a 2007. godine osvojilo nekoliko važnih nagrada, od kojih svakako valja izdvojiti nagradu Eisner za najbolji grafički roman. I koloristica Lark Pien (1972.) je osvojila 2007. godine Harwey Award za svoj rad na Američkom Kinezu.

Riječ je, prije svega, o tinejdžerskom stripu koji obrađuje mladenačku problematiku kao što je neželjena selidba i otežana prilagodba u novoj društvenoj sredini, traženje identiteta i zaljubljenost u plavušu (što ne bi bilo ništa čudno da zaljubljenko, Jin Wang, nije američki Kinez). Yangova novela je troslojna – bavi se Jinovim mladenačkim problemima i izazovima, no ujedno govori o mladiću Dannyju kojem svake godine dolazi u posjet nametljivi rođak Chin-Kee. Treći sloj priče govori o Kralju Majmuna koji ne želi biti običan majmun, već znatno više od onoga što zapravo jest. Tri priče se na kraju spajaju u jednu poučnu parabolu. Američki Kinez nije epskih dimenzija, što je možda jedan od razloga zašto se može čitati u više navrata; makar se priča otprije zna, nenametljiva pouka i maštovita naracija uvijek dobro sjednu, a tijekom novih čitanja otkriju se neke sitnice u crtežu, detaljčići koji su u prijašnjim čitanjima iz nekog razloga uspjeli promaknuti.

Premda je Američki Kinez i šašavo i inteligentno ostvarenje, trebao bi nositi etiketu +13 jer ipak iziskuje određenu količinu životnog iskustva – ono jest štivo za mlade, starije i stare čitatelje, ali nije i za one najmlađe. Yang suptilno govori o mladenačkim strepnjama i modernijim oblicima rasizma što su naročito prisutni među pubertetlijama koji još ne znaju najbolje prikrivati okrutne namjere.

Tvrtko Švob je zamijetio kako, zahvaljujući novim oblicima “komunikacije dolazi do sve većih miješanja raznih rasa i populacija, a čovjek sve manje živi u nekim izolatima. To omogućava novo stvaranje novih genetskih kombinacija i fenotipova. Prirodna selekcija sve manje dolazi do izražaja, ali se selektivni faktori još uvijek održavaju, no na osnovi određenih socijalnih sredina.” (1995: 10) [1]Podrobna povijesna, biološka i sociološka analiza rasizma čini Švobovu knjigu Milenijski mitovi mržnje (Duriex, 1995.).

O rasnih razlikama i ustaljenim stereotipima Američki Kinez govori krajnje pomirljivim tonom, Yanga ne spopada obijesno jednoumlje prilikom ocrtavanja svakodnevnih životnih situacija što okupiraju mladenačke duše. “U Americi si, govori engleski.”, kaže Yangov protagonist Jin Wang svom jedinom prijatelju Wei-Chen Sunu koji je tek doselio u Ameriku iz Tajvana. Yangova oštra primjedba može se shvatiti kao nužna potreba za pripadnošću, no može se interpretirati kao sasvim uobičajen proces asimilacije u novoj okolini. O asimilaciji i prihvaćanju vlastitog jastva govori se kroz čitavu priču, a pohvale svakako zaslužuje autorovo kombiniranje i spajanje naizgled nespojivih naracija – dvije modernije te jedna klasičnija parabola na kraju tvore kompletnu priču čija konačna vrijednost uvelike nadmašuje mnoge tinejdžerske filmove što gledateljstvu ne nude uvijek potrebne odgovore, već najčešće dodatno potpiruju među mladima ionako rasprostranjene dileme što se veoma lako pretvore u neugodne i pamtljive nesporazume.

Američki Kinez uskoro stiže i na naše police. :)