8.2.1995.
Dragi dnevniče,
Dobio sam jedinicu, ali mi je učiteljica ipak dopustila da vodim dnevika jer sam izvršio zadatak.
Danas moram napisati što bih ja bio kad odrastem.
Učiteljica me upozorila da ako napišam da ja ne bi bio ništa kad odrastem da će mi upisati još jedinicu i ukinuti moje obraćanje tebi. Poslije mi je objasnila kako svi moram naći svoj poziv u životu kako bi jednog dana mogli zarađivati za kruh. I da napišem što mislim o tome.
Puno sam razmišljao.
Ja želim što manje raditi i zarađivati što više novaca.
Ako je moguće uopće na raditi, a zarađivati previše novaca to bilo bi super.
Moj životni poziv će biti traženje takvog posla.

15.2.1995
Dragi dnevniče,
Učiteljica me zadnji put pitala što bih ja komkretnije htio biti u životu.
Nakon toga mi je objašnjavala značenje riječi komkretnije i da se izgovara sa "n", a ne sa "m".
Rekao sam joj da ne znam.
Onda sam ja nju pitao: "Znate li vi za posao gdje se malo radi, a puno zaruđuje?"
Rekla je da jedini ljudi koji malo rade, a imaju puno novaca, su kriminalci i lopovi.
Rekao sam joj da ja želim biti kriminalac i lopov.
Nešto je onda pričala, ali je nisam slušao jer sam gledao u kredu na stolu. Na kraju je rekla da kriminalci nisu dobri ljudi jer kradu i varaju i da takvi završe u zatvoru.
Onda sam rekao: "Ja ne želim biti kriminalac i lopov, jer ne želim ići u zatvor."
Onda sam je pitao da li zna za još koji posao gdje se jako puno zarađuje, a malo radi.
Rekla je: "Pa... jedino političari imaju..."
Ja sam pitao: "Da li i oni idu u zatvor?"
Nije mi odgovorila.
Ja sam rekao: "Znači ne idu."
Ona je rekla: "Pa..."
Ja sam rekao: "Dobro. Ja želim biti političar."
Ona je samo stajala i gledala me. Onda me pitala; "A zašto ti želiš biti političar?"
Ja sam rekao: " A zašto ne?"
Nešto je pričala kako je to tešak život i da ima puno ljepših stvari u životu od biti političar, i nešto da su oni isto kao i kriminalci i da lažu, kradu i varaju i da nisu baš dobri ljudi.
Ja sam rekao: "Ali ne idu u zatvor."
On je rekla: "Ne, ali i dalje nisu dobri ljudi... i lažu, kradu i varaju."
Ja sam rekao: "Ali učiteljice pa vi ste nam neki dan lagali da ćemo ići van, a na kraju nismo, dva dana prije toga ste ukrali nekom marendu kad vam je ispala hrenovka na pod, i varali ste kad niste upisali jedinicu onoj curi čiji tata ima puno novaca i koji je uredio novu dvoranu."
Učiteljica je tada počela nešto pričati, ali sam izgubio interes za tim.
Na kraju mi je rekla da za domaću zadaću napišem cijeli ovaj razgovor u dnevnik.

22.2.1995.
Dragi dnevniče,
Danas sam dobio peticu radi detaljnog prepričavanja razgovora s učiteljicom od prošlog tjedna. Rekla je da odsad moram stalno tako opisivati što se događa i što pričam s njom, a ne kao na početku kad sam izbjegavao zadaće.
Danas se više ništa nije desilo.

1.3.1995.
Dragi dnevniče,
Učiteljica me upozorila da očekuje bolje vođenje dnevnika.
Zadala mi je i temu.
Rekla je da se ubrzo bliže izbori i da ja, ako želim biti političar, moram saznati kako funcionira glasovanje naroda i to opisati u dnevniku. Rekla je da pitam roditelje za pomoć.
I jesam.
Tata je rekao da su to sve lopovi i da su izbori farsa.
Onda mi je objašnjavao što je to farsa.
Mama mi je rekla da nema vremena.
Onda sam ponovno pitao tatu da mi objasni kako to ljudi odluče za koga glasovati.
Onda je on pričao o političarima i njihovim obećanjima narodu koje ne izvrše.
To mi je bilo jasno.
Onda je pričao o idealima.
To mi nije bilo jasno.
Onda mi je on ponovno pokušao objasniti.
Ja sam opet rekao da mi nije jasno.
Na kraju je samo rekao da političari uglavnom nemaju ideala.
Ja sam rekao: "Pa što će im?"
Onda mi je objašnjavo kako čovjek mora imati ideale koji ga vode kroz život, a da to nije samo novac.
Ja sam ga pitao: "Kakve to veze ima s izborima? I što je uopće ta demokracija?"
Onda je on pričao kako su svi ljudi jednaki i da svatko ima pravo glasa i da, koliko sam ja shvatio, većina tih glasova odlučuje o izboru političara.
Onda sam ja pitao: "Ali kakve to ima veze s idealima?"
On je rekao: "Pa recimo da s obzirom na svoje ideala daješ glas određenoj stranci ili kao ja, ne ideš glasovati uopće. Ionako su sve to lopovi"
Ja sam pitao: "Ali kako daješ glas nekom tko nema ideale?"
On je rekao: "E, to ti je politika, sine."
Ja sam rekao: "Što to?"
Onda je on rekao: "To što je stvorena za lopove."
Ja sam pitao: "Ali ne idu u zatvor?"
Tata je odgovorio: "Ne, na žalost."
Ja sam rekao: "Dobro."
Tata me oštro pogledao i pitao: "Kako to može biti dobro?"
Ja sam rekao: "Ne znam." I pitao: "A je li ide mama glasovati?"
On je rekao: "To odi nju pitati.
Ona je rekla da sad nema vremena.

8.3.1995.
Dragi dnevniče,
Danas je dan žena i moram napisati što meni znači moja majka.
Meni moja majka znači sve. Ona me je rodila i za rođendan mi majka od moje majke napravi tortu.
Moja majka radi u nekom uredu. Svom uredu. Dolazi doma kasno i uvijek je umorna.
Moja majka ima snove. Stalno priča o tome kako sanja da joj jednog dana posao bude na pozitivnoj nuli. Ja ne znam što je to pozitivna nula.
Moja majka svaku drugu subotu ide na nekakve seminare i jednom mjesečno ide u toplice i svako toliko odlazi u neke zemlje kojima ne znam ime da bi se malo odmorila.
Često mi kaže: "Kad narasteš voditi ću te sa sobom."
Kad se vrati s putovanja kaže da je umorna i onda dva dana provede u krevetu.
Moja majka ima i vrt. Često zna kositi travu. Ima četiri kosilice na benzin i tri na struju. Ima i cijeli ormar knjiga o sađenju bilja. Pročitala je jednu i pol knjigu i posadila dvadesetak vrsta bilja. Skoro niti jedno nije izraslo. Susjeda joj kaže da postoji vrijeme kada se koja biljka sadi i način na koji se uzdržava i da ne može svo sjeme baciti istovremeno na isto mjesto.
Moja majka.

12.3.2005.
Dragi dnevniče,
Učiteljica me pitala zašto sam pisao samo o onome što moja majka radi, a ne onome što ona meni znači.
Rekao sam joj da ona samo o tome priča i da ne razumijem zapravo što me uopće pita.
Onda je ona pričala o obitelji i bezuvjetnoj majčinskoj ljubavi.
Onda me je pitala: "Da li ti je sada jasnije?"
Ja sam odgovorio da je.
Iako nije bilo. Nije mi je se dalo ponovno slušat i rekao sam što god je htjela samo da me pusti na miru.
Onda je ona rekla da je 19.3. dan očeva i da napišem što meni znači moj otac. I ovaj put da se ne posvećujem toliko gdje i što radi nego što mi znači.
Ja sam rekao: "Dobro."

19.3.1995.
Dragi dnevniče,
Danas je dan očeva i moram napisati što meni znači moj otac. A ne gdje radi.
On radi negdje u Južnoj Americi na nekom postrojenju. Zarađuje mnogo novaca. Ali i puno radi.
Odlazi na mjesec dana, nekad i više onda je doma mjesec dana, nekad i više.
Kad je doma uvijek ga nešto boli i puno čita pokriven s dekom.
Meni moj otac znači sve.
Nekad dođe do mene i pita me što je bilo u školi. O tome ne pričamo dugo. To meni puno znači.
Nekad me pita kako sam. O tome isto ne pričamo dugo. To mi isto puno znači. Onda on često počne pričati o nečemu što ja ne razumijem pa ga ja pitam što je to. Pa mi on objasni. Danas nije bilo tako. Danas me je pitao tko mi je najbolji prijatelj. Ja sam rekao da ne znam. Onda sam ja njega pitao tko je njegov najbolji prijatelj. Nije mi odgovorio. To mi je isto puno značilo.
Moj otac.