Ulazimo u tjedan koji nas još jednom podsjeća na krhkost dječjeg razvoja i našu svakodnevnu potrebu da zaštitimo dječju izvornost, njihov nesmetan rast, podarimo im sigurnost i zaustavimo kiše tuge kabanicom naše ljubavi.

Svakog 19. studenog obilježava se Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece i nasilja nad djecom, a u zadnjim se godinama provodi i višetjedna kampanja kojom se upozorava na važnost prevencije koja može dovesti do eliminacije zlostavljanja i nasilja nad djecom i mladima.

20. studenoga obilježava se Međunarodni dan djeteta te rođendan UN-ove Konvencije o pravima djeteta. 1959. Generalna skupština UN-a usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, a trideset godina poslije usvojena je i Konvencija o pravima djeteta, koju potpisuje i Republika Hrvatska.

Obilježavanjem ovih dana roditelji, obitelji i svi zainteresirani za dječji rast i razvoj postaju dionicima u aktivnom upozorenju na postojanje problema te prevenciji nasilja nad djecom i mladima.

Cilj obilježavanja ovih dana, upoznavanje javnosti s brojnim oblicima zlostavljanja i nasilja nad djecom polazi od neporecivosti snage koju pitanje ljubavi, tolerancije i kvalitetnog dječjeg razvoja ima za našu budućnost.

"Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu." (Mahatma Gandhi)

Ponekad smo skloni zaboraviti cjelokupnu dubinu i širinu oblika nasilja nad djecom. Činimo to vjerujući kako se ništa neće promijeniti i kako je naš glas pretih da bi ga netko čuo. Činimo to iz neznanja, straha, osobne udobnosti i predrasuda. Nebitno je kojim smo se opravdanjima jučer koristili, danas ih odbacujemo i glasno progovaramo da nećemo više tolerirati uključivanje djece u oružane sukobe, spolno zlostavljanje djece, bullying, zanemarivanje, ilegalni dječji rad, tjelesno kažnjavanje, prodavanje djece, dječju prostituciju, dječju pornografiju, trgovanje djecom, turizam vezan uz dječju prostituciju, tradicionalne običaje štetne po zdravlje djece, prosjačenje, diskriminaciju na temelju zdravstvenog stanja, ovisnosti i zlouporabe droga, gladovanje, opasnosti za djecu na internetu i otimanje djece. Od ovog trenutka otvaramo oči, svjesni da nitko nije nedodirljiv, da svi živimo u istom svijetu i da smo svi odgovorni za dječju sreću. Nemojmo se bojati, nemojmo ignorirati nasilje nad djecom kada ga vidimo, pomognimo potrebitima, ustanimo protiv mržnje širenjem ljubavi.

"Najveći čovjek uvijek ostaje dijete." (Goethe)

Djelovanjem kroz davanje potpore na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini uvijek polazimo od osobne potrebe da zaštitimo, volimo i cijenimo ono neiskvareno, našu djecu. Zato sam ponosna i na svoj grad koji osjeća ovo pitanje neotuđivo od svoje biti, ponosna sam na škole i razrede koje svakodnevno naglašavaju potrebu sprječavanja zlostavljanja i nasilja. Ponosna sam na Gradsku knjižnicu Rijeka koja će tjednim pričaonicama poticati na razmišljanje o pitanju zaštite svakog djeteta i prevenciji nasilja. Ponosna sam na sve roditelje i djecu koja će doći na pričaonicu i izaći s mišlju o toleranciji, pomaganju i ljubavi. Ponosna sam na SOS telefon za pomoć žrtvama nasilja Rijeka i sve volonterke i volontere koji potiču akcije prevencije, ali i koji svojim trudom, strpljivošću da saslušaju svaki upit i otvorenim srcem čine razliku. Ponosna sam na trud cijele naše zajednice, a rezultat je neizostavan.

Od 18. do 23. studenoga na redovitim obiteljskim pričaonicama u Gradskoj knjižnici Rijeka uz priču Lana i Pavo, kroz priču o djevojčici i njenom medvjediću, s djecom i roditeljima na vrlo suptilan način aktualizirat će se tema odnosa između jačih i slabijih, tema zaštite svakog djeteta i tema roditeljske odgovornosti. Stoga ne propustite sa svojim predškolskim djetetom pričaonicu čiji vam termin i lokacija odgovaraju:

18. 11. u 18 Ogranak Drenova
19. 11. u 18 Ogranak Zamet
20. 11. u 18 Ogranak Turnić
23. 11. u 11 Dječji odjel Stribor 

"Do pete godine dijete je tvoj gospodar, do desete tvoj sluga, od desete do petnaeste tvoj tajni saveznik, a zatim postaje tvoj prijatelj ili tvoj neprijatelj." (Njemačka poslovica)

Djeca su bogatstvo koje se mjeri srećom koju donose, osmjesima koje poklanjaju i zagrljajima koje su uvijek spremni primiti. Prevencijom zlostavljanja i nasilja nad djecom sudjelujemo u stvaranju kulture nenasilja u kojoj će svi moći ostvariti svoje želje i potencijale.

Budimo prisutni u njihovu životu, svjesni krhkosti njihove biti i odgovornosti koja leži na nama.

Kao nečija djeca, zahvalimo se na svemu što su nam naši roditelji pružili, oprostimo im neznanje, zaboravimo propuste i jednostavno volimo.

I zato…

Hvala ti, majko moja, ti koja si mi dala sigurnost, naučila me kako davati, pružila mi utočište, što si bila moja stijena u olujama koje su prošle i što ćeš mi biti osloncem u onima koje će zasigurno tek doći. Hvala ti, tata, što si me obasipao nježnosti i razumijevanjem, iskrenim zagrljajima i što si uvijek bio uz mene, čak i kad smo oboje znali da sam u krivu. Hvala mojim nonama koje su mi pokazale put nesebične ljubavi i potpune neobjektivnosti. Hvala mojem velikom didi kojem sam jedina imala čast raditi pletenice u svakoj prilici, hvala mom noniću koji me sada od nekuda čuva i voli.

Hvala svim roditeljima, obiteljima koji su bili sve ovo svojim najmlađima, dopustili ste im da odrastu u sretne i sigurne ljude koji zauvijek imaju svoje mjesto u vašem srcu, kojemu će se opetovano vraćati.

Oprostimo svim roditeljima, obiteljima koji su griješili i učili na svojim greškama, oni su bili ogledalo i primjer kako se svaka greška može ispraviti velikom željom i dnevnim trudom te su time obogatili svijet djeteta.

Pokušajmo razumjeti one koji nisu mogli rasti usporedno sa svojom djecom, ali ne dopustimo da teret padne na dječja ramena.

Budimo prisutni duhom i prihvatimo pravo svakog djeteta da zahtijeva ljubav i plaća otvorenim srcem. Dopustimo si otpuštanje sve ljutnje, bijesa i nebitne prolaznosti današnjeg dana, dođimo kući i zagrlimo svoju djecu, zagrlimo svoje roditelje.

Ne dopustimo da ijedno dijete plaća naše pogreške, tako ćemo živjeti u društvu kakvo svi zaslužujemo.

Ustanimo i pomozimo…