Susanna Tamaro: Velika jela
Bliži se doba godine kada šume pohode ljudi koji na svojim ramenima, u rukama, a neki i na saonama, nose ono od čega strahuju sva stabla, sjekire i bučne pile.
Ponajviše drhte i strepe jele.
Iznikle iz malih sjemenki, kao i sve na ovome svijetu, rasle su i stasale godinama.
Izdizale se, širile i šepurile svojim vazdazelenim iglicama. Bile su dom mnogim šumskim životinjama i onda...
U ovoj toploj i poetičnoj priči koja je namijenjena djeci, ali ne samo njima, riječ je upravo o životu jedne lijepe velike jele i njenom malom srčanom stanovniku, vjevercu Criku.
Nakon što je posječena, a bila je najljepše drvo na šumskom proplanku, odvezena je velikim teretnjakom u smjeru najpoznatijeg trga na svijetu, svetog Petra u Rimu, da ga krasi kao božićno drvce. U njenoj duplji probudio se vjeverac Crik i otkrio strašnu sudbinu jele, ali i svoju.
"Sudbina nam nije neprijatelj, samo nam nudi priliku da postanemo veći nego što jesmo."
Tužni Crik i njegov rimski prijatelj golub znakovitog imena Numa Pomplije, pa njegova obitelj već generacijama živi na ovom trgu!, skuju plan kako pomoći velikoj jeli, ali Numa je svjestan da im je potrebno čudo.
Ovo je priča o životima sviju nas, o našim strahovima, željama i nadama, o onima koji su odsječeni iz svojih korijenja, ma gdje i ma kakvi oni bili. O želji da svi mi zajedno, sa svime što nas okružuje, postanemo bolji u svakom pogledu i to sad, odmah!
I, naravno, ne morate vjerovati u čuda, čuda smo mi sami, naš pogled, naš osmijeh i naše uvijek otvoreno srce.