Prvi mjeseci Muzeja djetinjstva - između emgejca i šivaće mašine
Muzej djetinjstva proživio je svoja prva dva mjeseca! Proživio ih je veseleći se svakom od 1500 posjetitelja, djece i odraslih – Riječana – ali i onih koji su se u Rijeku zaputili s jednom jedinom destinacijom – djetinjstvo. Kustosica Vana Gović otvara nam njegova vrata...
Kad kroče u taj čudnovati vremenski prostor, za većinu odraslih vrijeme staje jer „zaglave“ duboko u uspomenama. Nitko od njih iz Muzeja ne izlazi ravnodušan; neki su radosni jer su iznova osjetili emocije za koje su mislili da im više ne pripadaju, dok su drugi tužni jer su osvijestili svoje godine. Činjenicu da se na trenutke djetnjstva mogu prisjetiti ne smatraju dostatnom, već bi ih voljeli iznova proživjeti. Svi na izlazu podnose izvještaj u maniri: I ja sam imao istog onakvog plišanog medu ili iste onakve puzle. Ja se nisam odvajala od iste onakve lutke...
Djeci Muzej predstavlja čuđenje u svijetu, stare mehaničke lutke na navijanje su im zastrašujuće, rošule iz 70-tih smiješne, kaleidoskop otkriće ravno onom Kolumbovom, dok se igranje lastika iz dana u dan pokazuje kao iznimno zahtjevan poduhvat. Pištolj emgejac i dalje raspiruje maštu dječaka, pa ga obavezno izvlače iz vitrine uz oprezno rukovanje i nadzor jer je pištolj napunjen, a kustosica još uvijek nije naučila kako ga isprazniti. Pravo oduševljenje i nekontrolirano fotografiranje izaziva maketa HNK-a izrađena od Lego kockica. Maketa izaziva i salve smijeha kada netko u njoj prepozna Guvernerovu palaču, Lisinski ili Bijelu kuću. Djeci su još uvijek privlačne i metalne igračke iz 60-tih godina japanske proizvodnje poput robota, tenkova te kasice u obliku pokretnoga kostura. Posegnuti možemo i za muzejskom knjigom utisaka u kojoj se nižu reci poput:
Prekrasan kolaž djetinjstva.
Luka i Lorena su i dalje djeca i nikada to neće prestati biti. Hvala što ste nas na to podsjetili.
Prekrasno! Zaista se vrate prekrasne uspomene.
Bilo nam je jako lijepo kod vas. Naučili smo i vidjeli kako je dječji svijet izgledao nekada... a naše učiteljice ste vratili i podsjetili na njihovo djetinjstvo.
Učiteljice i učenici OŠ Mate Balote Buje
PŠ Kaštel
PŠ Brtonigla
Bilo nam je jako zabavno vidjeti kako su se nekad djeca igrala. Njima je bilo puno
zanimljivije nego nama danas. Veselimo se ponovnom dolasku.
4b i 4d razred OŠ Milan Brozović Kastav
S novim posjetiteljima pristižu nam i novi predmeti, kolekcija autića iz 70-ih Predraga Miletića, raznovrsni albumi sa sličicama Davora Vižintina, karet Darka Matrljana, kolekcija stripova Slavena Horvata, dječje knjige, udžbenici, društvene igre i gumenjaci Dražena Turine, školske torbe Ane Matijeve i Maje Zalokar, projektor sa desetak 8 milimetarskih animiranih filmova Diane Krizmanić, pionirska kapa i marama Snježane Ajhler te školska kuta (napokon!) Tanje Sablić. Svoje mjesto u muzeju pronašao je i gigantski plišani medo Marije Maljevac te šivaća mašina Silvane Štiglić – prva donacija pristigla iz Lovrana. Sve nabrojeno predstavlja samo mali dio građe koja u muzej pristiže svakodnevno.
Zadržimo se trenutak na šivaćoj mašini koju je Silvana Štiglić 1965. u dobi od 4 godine dobila na poklon od svoje rodbine iz Amerike. Iako stara gotovo pola stoljeća, mašina je funcionalna te jako dobro očuvana, zajedno s originalnom kartonskom kutijom. Ruske je proizvodnje, pa svjedoči da su trgovačko-ekonomski odnosi SSSR-a i SAD-a bili nešto prisniji nego što hladnoratovska paradigma daje naslutiti. Izrađena od željeza, mašina je umanjena varijanta poznatih Singer šivaćih mašina. Silvana se na njoj učila šivati uz nonu, šivala je odjeću svojim pupama (lutkama) pa su to bile najbolje odjevene lutke u Lovranu.
Posebno je dirljivo u Muzeju promatrati posjetitelje koji potječu iz ratom zahvaćenih područja i koji su igrom sudbine ostali bez materijalnih svjedočanstava njihove osobne povijesti. Oni su u Muzeju dobili priliku sastaviti izgubljene fragmente svog djetinjstva, pa jedna gospođa redovito svoje sinove dovede na radionice, dok sama za to vrijeme ostaje u našem knjiškom kutiću iznova čitajući Orlovi rano lete Branka Ćopića, omiljenu knjigu iz dječjih dana koja je neumitno podsjeća na njezin dom.
U Muzeju su se odvijale i radionice za djecu, igraju se stare igre, izrađuju se božićne čestitke i ukrasi. Odvijaju se i restauratorski radovi na impozantnoj maketi željeznice iz 1978. godine koja je iste godine proglašena najboljom maketom Jugoslavije, a dvije godine nakon toga najboljom maketom Europe. Izradio ju je Antun Pitzko, a uskoro će u Muzeju djetinjstva zasjati novim sjajem.
U Muzeju djetinjstva vazda veselo i aktivno, svakim danom u svakom pogledu napredujemo sve više...