Jedna šetnja uz policu sa stripovima...
...i nakon nje nastala preporuka.
Kraj odjeljka sa stripovima u Gradskoj knjižnici Rijeka obično nema gužve. Nalaze se blizu knjižničarskoga pulta, odmah do onoga stola za čitanje, tako da ljudi ovuda prolaze, ali ipak nekako zaobilaze stripove. Shvaćam da popularnost stripova nije na zavidnoj razini i ne znam koji je točan razlog tome. Jesu li to predrasude o površnosti koje su za sobom ostavili trash strip junaci: Tex Viler, Zagor i ekipa?
Radi li se o nekome strahu od sudara slika i riječi u knjigama, što opet može biti povezano s predrasudama da su stripovi (samo) za djecu?
Sjećam se kako je jednom, dok sam prelistavao strip u knjižnici, do mene došlo dijete. Imalo je otprilike 3-4 godine - vjerojatno ga je privuklo šarenilo slika. Ručicama je počelo pokazivati prema stripu koji sam čitao. Nato ga je primijetila majka, odvukla i upozorila: „Pusti barbu, vidiš da čita stripove!“, uputivši mi gotovo sažaljiv pogled. Obožavam stripove bez obzira na sve, nestajem u njima, kotrljam se u šarenoj lepezi emocija koje mi oni pružaju.
Ovdje ću navesti neke od stripova koji su me oduševili u protekloj godini. Sva izdanja možete naći u Gradskoj knjižnici Rijeka. Ova je lista subjektivna pa će i oni koji djelomično prate strip-scenu primijetiti da je većina izdanja koja sam čitao Fibrina ili se radi o izdanjima Darka Macana.
1. Danijel Žeželj: Sophia
Riječ je o stripu koji prati dogodovštine „ludoga“ detektiva Sophie koji rješava „slučajeve“ koji su najčešće na granici apsurda. Ovo je najprohodniji Žeželjev strip čiji je rukopis prepoznatljiv po njegovome jedinstvenom crtežu. Zabavno.
2. David Lovrić: Godina gunđanja
David me toliko oduševio da sam mu poslao mail objašnjavajući kako sam njegov doživotni fan. Ubrzo sam dobio njegov odgovor o ulasku u ekskluzivni klub ljubitelja njegovoga stripa koji broji pet članova! Strip je nastao kroz njegov projekt: svaki dan – jedan strip – i tako cijelu godinu. Tada je imao 23 godine. Oni koji vole lo-fi, demo-bendove, Daniila Harmsa, izvrtanje filozofskih teza do apsurda - ovo je za vas.
3. Manu Larcenet: Blast
Što god rekli o Larcenetu (npr. Macan kaže da povlađuje publici), meni je on zakon. Blast je strip koji prati sjećanja neuglednoga alkoholičara optuženoga za ubojstvo, a nalazi se na ispitivanju u policijskoj stanici. Doživljaji su odmetnutoga glavnog junaka katarzično bizarni, ponegdje mučni, ali je strip poseban. Larcenetov je crtež nesputan i groteskan (likovi imaju ogromne kljunaste noseve, crno-bijelu tehniku zamjenjuje šarenilo dječjega crteža i sl.). Blast izlazi u nastavcima - nestrpljivo očekujem sljedeći.
4. Frederic Peteers/Wazem Peteers: Koma
Kako opisati ovaj strip? Futuristička bajka. Glavni je lik djevojčica koja traži svoga nestalog oca. S čudovištem. Duboko pod zemljom. Je li vam sad jasno? Crtež je odličan, a pomaknuta priča još bolja.
5. Forest&Tardi: Ipak i ovdje
Ovaj je strip iz 1979. godine. Priča o introvertiranom čudaku Arthuru koji živi na svom otočiću i opsjednut je svojim posjedom. Čitajući strip nedvojbeno sam znao da u rukama držim jedno klasično djelo.
6. Vehlmann & Kerascoët: Ljepota tame
Horor slikovnica. Nećete se baš osjećati lijepo nakon čitanja. Više uznemireno. Kontrast između nevinoga dječjeg bajkovitog crteža i jezovito brutalne priče. Neki osjećaj kao nakon pogledanog Lynchovog filma. Uznemirenost. Neka vas crtež ne zavara!