Kao da mi ponestaje riječi, kao da ih nemam na zalihi, a one, koje još možda i mogu naći, kao da su posve malene i nedostojne. Dok je prevrćem u rukama, u tišini, bez riječi, samo se povremeno nasmiješim. Pa mi se učini: i ona se meni smiješi.

Znam da bi netko vještiji našao prave, velike riječi koje bi joj pridale važnost koju zaslužuje. Ali ja imam samo tri. Zažmirit ću i pustit ih da izađu, pa što bude:

nježnost! poezija! toplina!

Ona mi se pred očima otvara i ja, ohrabrena, vadim zadnju riječ koju sam čuvala za neki važan trenutak. Zanimljivo, istu riječ čuvao je i dječak iz priče! Ta riječ je:

opet!

I čitam ju opet i opet i opet.

Nasuprot buci svijeta koja nas zaglušuje, u zemlji velike tvornice riječi ljudi uopće ne govore. O, kakav to raj za misli mora biti!

U toj (čudnoj!) zemlji riječi imaju svoju vrijednost i kao odgovor svijetu u kojem sve ima svoju cijenu i one imaju svoju, ooo, i te kakvu! One su skupe, dragocjene i one se kupuju. Da bi se mogle izgovoriti prvo ih valja progutati. Ponekad ih možete naći i na sniženjima, ali te riječi nisu bogznašto. Dakako, one manje vrijedne nalaze se na smetlištima. Te su riječi odbačene i uglavnom nezanimljive. No, ponekad, među stotinama trica i kučina i kozjih brabonjaka, mogu se tamo pronaći ključne riječi.

U svijetu u kojem sve manje vremena pronalazimo jedni za druge, djeca love riječi mrežom za leptire kako bi uvečer mogla popričati sa svojim roditeljima.

U zemlji velike tvornice govoriti je skupo.

Samo silno bogati mogu govoriti bez straha da će ostati bez riječi. Ponekad se baš takvi razmeću riječima. Svojim bogatstvom.

Oni siromašniji, zato, svoje riječi nadomještaju ljubavlju koju nose u srcu. Kad konačno sakupe neke riječi, poput dragog kamenja su.

Neke se riječi čuvaju za posebne trenutke. One su za njihove vlasnike od posebne važnosti i nemaju cijenu.

Silva sutra ima rođendan. Fileas
je zaljubljen. Rado bi joj rekao
„Volim te“, ali nema dovoljno novca u kasici-prasici.

Zato će joj na dar dati riječi koje je našao:
„trešnja, prašina, stolica“.

 

U ovoj zemlji osmjesi zamjenjuju riječi.
Ljubav sramežljivo proviruje.
Bahatost izviruje.
Odvažnost pobjeđuje!

A ova divna umjetnička ilustrirana knjiga osvaja poetskom igrom riječi, toplinom izraza i raskošnom likovnošću. Čitajući je naglas osjećamo ritmičnost i suptilni šarm jezika izvornika.

Poput leptira ulijeće u našu mrežu.

Nenametljivo se na(d)meće za posebno mjesto na našim policama posebnih knjiga.

Le grande fabrique de mots naslov je izvornika ove višestruko nagrađivane belgijske slikovnice prevedene na petnaestak jezika čiji tekst potpisuje Agnes de Lestrade, a ilustracije Valeria Docampo.

Na našem hrvatskom izdavačkom nebu Velika tvornica riječi pojavljuje se u sazviježđu Malog medvjeda, točnije, na zvijezdi Sjevernjači naklade ArtTresor, u prijevodu članice Društva hrvatskih književnih prevodilaca Petre Matić, pod budnim okom urednice Lare Holbling Matković.