Ne, ne, protagonisti ove priče svi su živi i zdravi (#nemoženamnitkoništajačismoodsudbine). Završnom raspravom ove sezone, prije ljetne 'stanke', odlučili smo odati počast engleskoj spisateljici krimića Ruth Rendell, koja je preminula početkom svibnja ove godine u 85. godini života. Glasovanjem smo odlučili kako ćemo pročitati njezin roman "Presuda u kamenu" (u originalu 'A Judgement in Stone'), objavljen 1977. godine. Internet za "Presudu" kaže kako je jedan od najboljih autoričinih romana, a i najpoznatiji u svijetu krimića zbog prve rečenice: „Eunice Parchman ubila je obitelj Coverdale jer nije znala ni čitati ni pisati“. Petero Sanjara okupilo se u Cukru i uz pića (s malo alkohola, vjerujte, trebalo nam je, a i bilo je 6 navečer, vi čistunci) s puno, punoooo leda započeli smo raspravu o romanu koji nas je, prije svega, naživcirao.

Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Sanjari

Pročitana knjiga: Presuda u kamenu  

Autor: Ruth Rendell

Datum rasprave: 16. 6. 2015.

Odmah nakon prve rečenice pitate se „tko, kako, zašto?“. Ubojica i žrtve dostavljene su vam na pladnju odmah na prvoj stranici romana. U 130-ak stranica Rendell nam otkriva pozadinsku priču o dobrostojećoj obitelji Coverdale u 60-tim godinama prošlog stoljeća i njihovoj novoj sluškinji, tajanstvenoj Eunice Parchman. Coverdaleove čine otac George (potpuno nebitna karika u romanu kojega će njegove voljene puške doći glave), njegova supruga Jacqueline (Amerikanci bi za nju rekli 'trophy wife', ali mi smo ovdje pristojni), Georgeova kći iz prvog braka, studentica Melinda (dobra, lijepa, pametna, vrijedna, bla-bla-bla), te Jacquelinin sin iz prvog braka, tinejdžer Giles (cinični, ironični mladić koji samo želi završiti sa školom i postati vikar, svećenik, dalaj lama, tako nešto). Nakon problema oko pronalaska idealne sluškinje, Jacqueline zapošljava neuglednu, naizgled vrlo efikasnu Eunice. Eunice skriva veliku tajnu – neuka je, neobrazovana; ne zna čitati ni pisati. Štoviše, Eunice prezire knjige i obrazovanje. Usprkos preziru, izrazito se srami svog neznanja i učinit će sve da njena tajna ne ispliva na površinu.

Naša čitateljska grupica nije bila oduševljena knjigom, a kao najveće minuse izdvojili smo lošu (možda bolje rečeno, slabu) karakterizaciju likova i nezanimljiv stil pisanja (razmazila nas je Agatha Christie). Eunicein motiv za ubojstva nije nam bio dovoljno uvjerljiv, a tijekom čitanja ipak smo se nadali da će nas autorica iznenaditi obratom na samom kraju (ja sam navijao da je Eunice podvojena ličnost), do čega nije došlo. Priča je imala mnogo potencijala, ali ostao je uglavnom neostvaren. Konačna je ocjena 2,4, što je, kad sad gledam, i previše.

Laka ti zemlja, draga Ruth, ali po svemu sudeći nećemo te pamtiti po "Presudi o kamenu". S druge strane, bilo je lijepo osvježiti naš čitateljski opus novim žanrom.