...na sastanku 26. ožujka 2015. godine. Voditeljica Ljiljana Bevandić potaknula je raspravu čitanjem zanimljivoga opisa otoka, naglasila zemljopisne pojedinosti koje knjiga pruža svakomu čitatelju.

Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: One

Pročitana knjiga: Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseya 

Autor: Mary Ann Shaffer & Annie Barrows

Datum rasprave: 26. 3. 2015.

Tatjanu, Kseniju i Davorku knjiga je potaknula na istraživanje o Kanalskim otocima, o zemljopisnim posebnostima i o političkim posebnostima ovih otoka u sastavu Velike Britanije. Naglašen je status otoka kao krunskoga otoka.

Istaknule su kako je ovo savršena knjiga, knjiga puna zdravoga humora jer se čitatelj može smijati koliko hoće. Citiranjem ulomka o posudbi knjige o Katulu eksplicitno je predstavljen humor kakvim knjiga obiluje.

Branka je izdvojila slojevitost sadržaja knjige, naglasivši kako knjiga otkriva ono što današnji čovjek najčešće nema: stanovnici otoka/likovi u knjizi nisu otuđeni. Upravo ju je povezanost ljudi, po čemu se ova knjiga izdvaja, privukla.

Tatjani je ova knjiga jedna od najtoplijih knjiga koje je pročitala, knjiga je to koja slavi život. Zanimljivo je pratiti kako ti ljudi čitaju knjige (svinjogojci…), što autorica prati profinjenim engleskim humorom.

Davorku je privukao glavni lik – Elisabeth, kao i priča o Juliet i razvoj njezine ljubavi prema liku iz potpuno drukčije sredine i zanimanja – prema Dawsenu.

Cijela je knjiga priča o Drugome svjetskome ratu, ali se osjeća samo toplina, osjeća se čovjek, a ne osjeća se rat.

U raspravi su se zauzeli podijeljeni stavovi: jednima je knjiga išla na živce, nisu je mogle ni pročitati, nisu im se sviđala pisma, ne zna se tko komu piše i to je bilo odbojno. Neke su odustale na prvih pedesetak stranica, knjiga ih nije uspjela zadržati. Drugima je knjiga bila laka za čitanje, dok je trećima knjiga postala zanimljiva tek kada su ušle u sadržaj - privukli su ih likovi i najradije bi bile u „Društvu za književnost i pitu od krumpira“.

Tijekom žive rasprave citirane su mudre izreke, primjerice: „Muškarci su mnogo simpatičniji u knjigama nego u životu. Humor je najbolji način da se podnese nepodnošljivo.“

Dunja je oduševljena knjigom – „jedna od rijetkih koja joj se dopala“. Obiluje genijalnim rečenicama: „O malim tugama se govori, o velikim se šuti.“ Sviđa joj se briga svih članova „Društva...“ o Kitt.

Ksenija bi o knjizi mogla govoriti satima. Svidjela joj se, čitala ju je po drugi put. Umirala je od smijeha, osvojio ju lik Isole – predobra je osoba.

U knjizi se govori o teškim temama, a toliko je duhovitosti! Odnosi likova međusobno su izuzetno dobri: različita obrazovanja, različita statusa, a međusobno se dopunjavaju, humani su – silna se humanost provlači kroz cijelu knjigu.

Elsa je razočarana što su knjigu doživjeli kao ljubavni roman, a knjiga govori o teškim stvarima, temama, ali izvlači dobroga čovjeka i daje ga kao primjer. Uspoređuje ratna stradanja – uspostavlja vezu s ovom knjigom. Dubokoumna je ovo knjiga, ne ljubić – u pozadini je ratna tragedija, rat. Zanimljivost je i obraćanje u knjizi: „Dragi…“ i potpis „Zauvijek tvoja…“ – suzdržani Englezi, a naglašena bliskost među likovima – otkriva se koliko, zapravo, nisu suzdržani.

Jadranka je uživala u knjizi, u naglašenoj ljudskosti koju knjiga pruža svakomu čitatelju.

Ljiljana je zaključila da je ovo priča o Elisabeth, bez obzira koliko je likova u knjizi. Elisabeth je nevjerojatan lik, dok je Branka istaknula lik Isole, koja je posebna po svemu, osvježila joj je knjigu.

Knjiga „Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja“ provocirala je sadržajem i stilom pisanja, izazvala suprotstavljene stavove i živu raspravu. Pun pogodak za ovaj čitateljski klub!

Marica Zrilić