...središnjoj Srbiji. Naime, EIFL, organizacija koja pomaže i razvoj našeg inkubatora 3D printanja za djecu i mlade, u tamošnjoj je narodnoj knjižnici podržala projekt učenja programiranja uz pomoć robota. O čemu je točno riječ objašnjava nam dipl. inž. informatike Ivica Lazarević, autor projekta i voditelj niza aktivnosti koji očekuje da će se priča proširiti na cijelu Srbiju, ali i regiju. 

Iskreno govoreći, relativno slabo poznajemo knjižnice u Srbiji, a posebno kada su one iz mjesta koja nisu Beograd… Predstavi nam knjižnicu u kojoj razvijaš projekte - kakve je prirode, što radite i kakva je zajednica kojoj služite?

Ono što razlikuje Biblioteku "Dušan Matić" iz Ćuprije od većine drugih biblioteka iz Pomoravlja je otvorenost za inovacije i nove ideje. To je ujedno i razlog što sam baš ovoj biblioteci predložio sudjelovanje na natječajima međunarodne organizacije EIFL s projektom Biblioteka++. Biblioteka u kojoj sam u to vrijeme radio nije imala razumijevanja za jedan ovakav projekt. Za uspjeh ovog projekta, kao i niza drugih pozitivnih stvari u biblioteci ogromne zasluge ima posvećenost i entuzijazam ravnateljice Gordane Marković. Za vrlo kratko vrijeme mala ćuprijska biblioteka je postala prepoznatljiva po svom inovativnom radu širom Srbije i okruženja. Biblioteka u Ćupriji je jedna od malobrojnih koja vodi računa o svojim korisnicima s invaliditetom i ima postavljenu rampu za invalidska kolica. Biblioteka organizira brojne radionice, namijenjene djeci i mladima, kao i brojne kulturne manifestacije. Posebno bih izdvojio tradicionalnu manifestaciju "Matićevi dani", koja se održava u čast Dušana Matića, jednog od začetnika srpskog nadrealizma. Biblioteka se trudi izaći u susret svim svojim korisnicima ne bi li u što većoj mjeri bila korisna lokalnoj zajednici.

Razmatrajući vaš projekt Biblioteka++ čini mi se da je jako važan trenutni kontekst Srbije – društveni, obrazovni… Možeš li nam procijeniti kako je u vašem obrazovnom sustavu uopće postavljena i koliko ozbiljna nastava računalstva? Vi u knjižnici čini mi se pokušavate ispuniti neke rupe…

Nastava računalstva zavisi od entuzijazma pojedinih nastavnika. Veliki problem predstavlja zastarjela oprema i neadekvatno motiviran kadar. Smatram da je potrebno veće ulaganje u obrazovanje, nego što je trenutno slučaj. Također, smatram da je potrebno okrenuti se open source tehnologijama. Korištenje open source tehnologije posebno ima smisla u nastavi programiranja.

Nije ni sve crno te postoji veliki broj nastavnika koji pokušavaju na sve načine prenijeti znanje svojim učenicima. Na primer, u Srbiji je organizirano ukupno 102 događaja u okviru prošlogodišnjeg Tjedna programiranja, što Srbiju stavlja na deveto mjesto u Europi. Pregled najzanimljivijih događaja je dostupan na stranicama Ministarstva obrazovanja Republike Srbije, a ja sa velikim ponosom mogu izjaviti da se na toj listi nalaze i radionice realizirane u sklopu projekta Biblioteka++.

Zahvaljujući spremnosti pojedinih nastavnika na uvođenjem inovacija u svoj rad, ostvarili smo odličnu suradnju s velikim brojem škola iz okoline Ćuprije i Jagodine te organizirali niz oglednih satova robotike i programiranja.

U projektu Biblioteka++ koristite Lego robote - o kakvoj je tehnologiji riječ i kako polaznici uz to mogu naučiti programiranje?

Potrebno je razlikovati učenje od memoriranja podataka. Da bi se nešto zaista naučilo neophodni su znatiželja i volja. Dobar nastavnik je onaj nastavnik koji uspijeva probuditi znatiželju učenika. Lego roboti u velikoj mjeri olakšavaju stvari i vrlo lako mogu od prosječnog napraviti super-nastavnika. Nakon sklapanja robota svatko će poželjeti da taj robot nešto izvede, izgovori ili na neki način odreagira na događanja iz okruženja. Kada sklopite robotskog psa, sigurno je da ćete poželjeti da taj pas može gristi ukoliko mu približite ruku. Grananja, logički izrazi, petlje i nizovi veoma brzo dobivaju smisao tada kada se uči kroz igru. Naravno, mi svoj projekat promatramo kao dopunu klasičnog školskog programa i nešto što će prije svega zainteresirati učenike za programiranje. Smatram da u velikoj mjeri to i uspijevamo.

S tehničke strane, zanimljivo je da srce Mindstorms sistema čine računalo s ARM procesorom na 300MHz i 64MB RAM memorije. To je mnogo više od igračke! Usporedbe radi, moje prvo PC računalo je radilo na taktu od 166MHz i imalo 32MB ram memorije. Pored ugrađenog firmvera, koji omogućava programiranje robota na Lego grafičkom jeziku, koristimo i ev3dev (http://www.ev3dev.org/) Linux distribuciju, baziranu na Debian sistemu. Ova distribucija omogućava programiranje robota na bilo kojem programskom jeziku koji može čitati i pisati datotete. Tvorci sistema su pratili UNIX filozofiju: sve je fajl, tako da se kontrola motora i senzora može vršiti jednostavnim čitanjem i upisivanjem vrijednosti u odgovarajuće datoteke. U sklopu radionica kreirana je jednostavna klasa, koja olakšava programiranje robota na programskom jeziku PHP (http://bpp.rs/ev3dev-linux-za-lego-robote).

Polaznici radionica ulaze u svijet programiranja igrajući edukativne video igre poput Blokli Labirinta (http://bpp.rs/blockly/lavirint), zatim prelaze na Lego grafičko okruženje, da bi na kraju programirali na PHP-u. U posljednjoj fazi, osim poznavanja programskog jezika PHP, neophodno je poznavanje rada u Linux ljusci. Posebno mi je zadovoljstvo što čitateljima GKR Magazina mogu predstaviti naš originalni, edukativni softver, BPP Konzolu (http://konzola.bpp.rs) čijim razvojem smo istovremeno ostvarili više ciljeva: učenje programiranja i programskog jezika JavaScript, savladavanje parsiranja teksta uz pomoć regularnih izraza, učenje Linux Bash ljuske. Zahvaljujući ovom projektu ostvarili smo suradnju s organizacijom Free and Opensource Srbija (http://foss.rs). Na kraju, dobili smo koristan i upotrebljiv softverski proizvod, koji može olakšati učenje Linux Bash ljuske svim zainteresiranim ljudima koji imaju internet vezu.

Kakve su reakcije zajednice i polaznika?

Do sada su svi polaznici bili oduševljeni radionicama. Čest je slučaj da kada radionice držimo u školama učenici ne žele ići na sljedeći sat jer žele nastaviti sa sklapanjem ili programiranjem robota. Što se tiče zajednice, imamo ogromnu podršku većine ljudi.

Ovo nije tvoje prvo iskustvo s EIFL projektom - radio si na knjižnici za poljoprivrednike...

Prva godina rada iz perioda kada je projekat financirao EIFL ostala mi je u lijepom sjećanju. Posebno mi je zadovoljstvo bilo što sam surađivao s Bredom Karun i Jean Fairbairn. To je jedan od razloga što sam odlučio da ponovo idem za EIFL grantom s projektom Biblioteka++. Projekt AgroLib sam pokrenuo zajedno s kolegicom Suzanom Tanasijević, s kojom surađujem i na projektu Biblioteka++.

Misliš li i zašto da knjižnice trebaju igrati važnu ulogu u digitalnoj/kreativnoj ekonomiji? To je dosta velik iskorak od uobičajenih zadataka knjižnica…

Mislim da neke biblioteke i knjižničari pogrešno shvaćaju svoju ulogu i svijet u kojem žive. Biblioteke nisu i ne treba da budi skladišta u kojima se čuvaju knjige, već mjesta koja potiču inovacije i kreativnost. Digitalne tehnologije su neminovnost suvremenog doba i biblioteke moraju biti prilagođene svojim korisnicima, a ne obrnuto.

Koji je sljedeći projekt? Kako zamišljaš idealnu knjižnicu budućnosti? :)

Sljedeći projekt bi svakako bio u vezi s informacijskim tehnologijama. Sviđa mi se ono što radite u GKR Labu i razmišljam u pravcu kombiniranja vašeg i našeg projekta.

Idealna biblioteka bi trebala imati teretanu, teniske terene, bazen, solarij i naravno knjige :) Knjige u papirnom formatu bi i dalje imale svoje mjesto zbog nezamjenjivog osjećaja koji nastaje prilikom držanja knjige u ruci. Kompletan sadržaj svih publikacija, kako papirnatih, tako i digitalnih u biblioteci bi bio pretraživ na računalima. Ah, da, zaboravio sam na knjižničare. Njihova uloga je iznalaziti kreativne načine kako korisnicima biblioteka približili znanje sadržano u knjigama.

ivica.pg