Mi o Vijetnamu znamo vrlo malo, uglavnom ono što se odnosi na Vijetnamski rat, oružani sukob koji je 1964–73. vodio SAD protiv južnovijetnamske Fronte nacionalnog oslobođenja (FNO; → Vietkong) i Sjevernoga Vijetnama (DR Vijetnam), a koji nikada nije formalno proglašen. Povijest Vijetnama seže još u prapovijest, u II. tisućljeće prije Krista, ali obilježena je brojnim ratovima za samostalnost.

Francuzi su zauzeli zemlju u nekoliko pohoda od 1859. do 1882. Od samog početka francuske vladavine pojavljivali su se pokreti za autonomiju i neovisnost. Poslije Prvog svjetskog rata vodeću ulogu polako su preuzimali komunisti povezani sa Sovjetskim Savezom na čelu s Ho Ši Minom. Nakon Drugog svjetskog rata Hoov pokret Viet Minh (Liga za neovisnost Vijetnama) proglasio je neovisnost, ali Francuska nije namjeravala odstupiti. Nakon neuspješnih pregovora, otvoreni je rat počeo u prosincu 1946. i trajao do 1954. kada je Francuska pretrpjela odlučujući poraz kod Dien Bien Phua.

Vijetnam je Ženevskim dogovorima privremeno podijeljen na Sjeverni Vijetnam i Južni Vijetnam dio s granicom na 17. paraleli; u južnom dijelu autokratski je vladao katolički političar Ngo Dinh Diem koji je uz podršku SAD-a odbio provesti nacionalne izbore i ujedinjenje zemlje. Sjeverni Vijetnam je nakon oslobođenja od Francuza postigao znatan gospodarski napredak.

Krajem pedesetih razbuktao se sukob gerilaca Vijetkonga koji su, potpomognuti iz Sjevernog Vijetnama, tražili ujedinjenje, i vlasti Južnog Vijetnama. Nakon što je postalo jasno da se Južni Vijetnam neće moći samostalno održati SAD su se aktivno uključile u rat i 1968. oko 500.000 američkih vojnika borilo se na strani juga. Zbog velikog broja žrtava američka javnost okrenula se protiv rata i 1973. Amerikanci su se povukli iz zemlje. Snage Sjevernog Vijetnama iskoristile su slabost juga i 1975. u velikoj ofenzivi zauzele cijelu zemlju.

Roman Planine pjevaju velika je obiteljska saga, ali i antiratni roman unatoč tome što se gotovo tijekom čitavog teksta odvija vrlo brutalan rat, zemlja je bila pod okupacijom Francuske, Japana, zatim je uslijedio Vijetnamski rat, ali i nemilosrdni sukobi Vijetnamaca različitih političkih stavova.

Priču romana naizmjence iznose dvije žene, baka Diệu Lan te unuka Hương, koju baka zove Guava kako bi je zaštitila od zlih duhova. Godine 1972. tijekom najžešćih napada na Hanoi baka priča dvanaestogodišnjoj unuci o svojem djetinjstvu i mladosti, svojoj obitelji, ali i godinama Velike gladi te Zemljišne reforme koje su i bez rata ubile milijune Vijetnamaca te razdvojile mnoge obitelji. Unuka Hương pripovijeda događaje nakon 1972., o vremenu nakon završetka Vijetnamskog rata, o godinama očekivanja da se roditelji, teta i ujaci vrate iz rata, o borbi za preživljavanje u uvjetima racionalizirane opskrbe i strašne neimaštine.

Nevjerojatno je koliko ljudi mogu izdržati, što sve preživjeti u nemogućim uvjetima, a da ipak sačuvaju ljudskost, dobrotu, dostojanstvo.

Razmišljala sam o američkom pilotu. Je li on bacio ovu bombu? Što mu se dogodilo i je li imao kćer poput mene?

Rat će završiti tak kad svi naši najmiliji budu kod kuće.

Knjige koje sam čitala govorile su mi da su mnogi Japanci budisti, poput nas. Oni štuju svoje pretke i vole svoje obitelji. Kao i mi, vole kuhati i jesti, plesati i pjevati.

Tražeći istinu o Japancima, pročitala sam što sam više mogla o njima. Otkrila sam da su japanske trupe tijekom Drugog svjetskog rata tukle, ranjavale i ubijale tisuće i tisuće ljudi diljem Azije. Što sam više čitala, to sam se više bojala ratova. Ratovi imaju moć da pretvore graciozne i kulturne ljude u čudovišta.

I ja sam zamjerala Americi. Ali čitajući njihove knjige, vidjela sam njihovu drugu stranu – njihovu ljudskost. Nekako sam bila sigurna da na Zemlji ne bi bilo rata da su ljudi voljni čitati jedni druge i vidjeti svijetlu stranu drugih kultura.

Život je sjajan, Guava, jer kad god bi me život oborio na koljena, uvijek bih naišla na ljubazne ljude koji bi me podigli na noge.

Ljudski životi kratki su i krhki. Vrijeme i bolesti proždiru nas poput plamena koji guta ove komade drveta. Ali nije važno koliko dugo ili kratko živimo. Važnije je koliko svjetlosti možemo udijeliti onima koje volimo i koliko ljudi dotaknemo svojim suosjećanjem.

Pokušaj oprostiti i zaboraviti, Ngọc“, rekla je baka. „Ako nastaviš zamjerati, ti si ta koje će morati snositi teret tuge.

Izazovi s kojima se Vijetnamci susreću kroz povijest visoku su kao najviše planine. Ako stojiš preblizu, nećeš moći vidjeti njihove vrhove. Jednom kada se odmakneš od životnih struja, imat ćeš širu perspektivu...

Pripovijedajući svoju životnu priču baka Diệu Lan prenijela je na unuku Hương svu svoju dobrotu, optimizam, sposobnost razmišljanja bez predrasuda kao i dragocjenu moć opraštanja, obje su sve te životne mudrosti kroz ovaj roman prenijele nama kao svjetlo koje moramo čuvati i prenositi generacijama koje dolaze. Čitajući roman vjerojatno ćete uočiti poveznice i s našom vlastitom poviješću, tragičnim političkim podjelama unutar jedne obitelji, razmislite koliko je sav taj radikalizam vrijedan za ono nekoliko desetljeća dodijeljenih nam da živimo, možemo li biti bolji jedni prema drugima sada i ovdje ne vukući prošlost i predrasude za sobom.

Izuzetan roman o izuzetnim ljudima. Kad bi svi ljudi na svijetu tom... prisjetite se pjesmice.

Nguyễn Phan Quế Mai (1973., Ninh Bình) vijetnamska je nagrađivana autorica. Dobila je neke od najvažnijih vijetnamskih književnih nagrada, kao što su „Poetry of the Year“ Društva pisaca Hanoija 2010., „Capital’s Literature & Arts“ i prva nagrada na poetskom natjecanju pri proslavi 1000 godina Hanoija.

Njezin debitantski roman, ujedno i prvo djelo napisano na engleskome, Planine pjevaju, međunarodni je bestseler.Za taj je roman dobila nagradu „Lannan Literary Award Fellowship“ za djelo iznimne kvalitete i za doprinos miru i pomirenju. Bila je u finalu za nagradu za najbolju audioknjigu 2021. te u izboru urednika New York Timesa, a NPR’s Book Concierge, PopMatters, Washington Independent Review of Books, Real Simple, The Buzz Magazine, NB Magazine, BookBrowse, Paperback Paris, Writer’s Bone i Global Atlanta proglasili su Planine pjevaju najboljim romanom 2020. godine.

Nguyễn Phan Quế Mai prevela je sedam knjiga objavljenih u Vijetnamu i Sjedinjenim Američkim Državama i dobila je nagradu Društva vijetnamskih pisaca za doprinos unaprjeđenju vijetnamske književnosti u inozemstvu.